Jesmo li esemesovski pismeni ili ne?

Pišete li esemesove ili radije telefonirate osobi koju trebate? Ukoliko vam polako trebaju naočale za čitanje sitnijih slova, vjerojatno ćete se ubrojiti u ovu drugu kategoriju. Meni još nisu potrebne, ali ću radije telefonirati jer mi je to brže što je vjerojatno povezano i s time da nisam u kategoriji korisnika koja najčešće i piše poruke – učenicima i studentima (najčešće zbog ekonomskih razloga). Međutim, često koristim MSN pa to nekako dođe na isto, iako korištenje tipkovnice na računalu i na mobilnom telefonu meni ni izdaleka nije slično.

Iako sam, dakle, malo lijena za pisanje SMS-a, osim ako trebam napisati vrlo kratke poruke tipa „krećeš?“, „gdje si“, „OK“, „može“ „“ ili „hvala“, nakon čitanja teksta u jednim današnjim novinama, zaključila sam da se upravo zbog toga i ja ubrajam u suvremeni način korištenja spomenute tehnologije. Svi vidovi instant messaginga i poruke e-pošte direktno utječu na pisanje, u prvom redu na pravopis i sintaksu. Kao što su stručnjaci i većina odraslih najprije s uporabom mobilne telefonije i e-maila primijetili izostanak pisanja velikog slova, danas je na dnevnom redu sintaksa, tj. izostanak pisanja dijelova riječi, najčešće vokala.

Činjenica je da danas engleski jezik ima golem utjecaj na većinu svjetskih jezika pa tako i na hrvatski (kriva uporaba posvojnih pridjeva ili njihovo zamjenjivanje imenicom najzorniji je primjer – Motovun film festival). Međutim, potreba za ekonomičnošću u izrazu veći je razlog za kraćenje riječi kako bi se dobilo i na prostoru (do 160 znakova) i na vremenu. U svjetlu multitaskinga to je potpuno razumljivo jer treba stići „odraditi“ više stvari istodobno, u roku odmah.

Kako se postaviti prema ovoj sve raširenijoj pojavi? Što vi činite u privatnom životu? Pišete li baš uvijek velika slova u dopisivanju i sintaktički ispravne i potpune rečenice? Ili postupate dvojako – za obitelj i prijatelje jedno, u profesionalnoj uporabi drugo? Što kao roditelj reći djetetu koje tek otkriva čari dopisivanja? Što reći kao učitelj hrvatskoga jezika? Kako iskoristiti pojavu u nastavnom procesu?

U mojoj smo školi obilježili Tjedan cjeloživotnog učenja. Pričala sam o pismenosti i o promjeni percepcije samoga pojma unatrag stotinjak godina. Jesu li danas osobe koje su osnovnu školu polazile 4 ili 6 godina nepismene? Jesu li nepismeni oni koji nisu završili osmoljetku? Ili su nepismeni oni koji se ne znaju služiti internetom i ostalim IK alatima?

Jesmo li zapeli u generacijskome jazu?