Ponešto o kreativnosti

Teško je cijelo vrijeme biti kreativan. Ponekad ustanemo s glavoboljom ili nas dijete odvali po glavi svojim plačem od ranoga jutra… Ili zapnemo u gužvi i slušamo loše vijesti na radiju ili… Ma, kad vam se tako nešto nije dogodilo? I onda dođete u školu, a učenici samo gledaju kakve ste volje i kakav će im prema tome biti sat.

Teško je biti kreativan u takve dane… Još je teže ostati kreativan kad vam, nakon prekrasnog motivacijskog uvoda i odgovarajućeg ozračja, poneki učenički primjerak počne komentirati ono što čitate. Zbogom i „Paradajzu“ i Pavlu Pavličiću! Zbogom trudu koji ste uložili da biste učenike usmjerili na putove koje želite (a koje ste doma smišljali neko vrijeme) da bi oni izrazili sve što smatrate da bi u tekstu trebali prepoznati…

 image Ako ste i u takvim trenucima cool, snađete se s onim što imate i ništa vas ne može omesti u zadanoj si misiji, pogledajte i ispunite upitnik vezan uz kreativnost u podučavanju na stranicama eTwinning portala. Upitnik možete popuniti do 15. listopada 2009. godine i tko zna, možda ćete baš vi biti jedan od 10 nastavnika koji će osvojiti put u Švedsku.

Biti kreativan u današnje je doba pravi izazov. Stasale su generacije učenika koje su od rođenja okružene tehnologijom, kojima 90% slobodnog vremena otpada na igranje računalnih igara (mlađi) i druženje u virtualnom svijetu online okruženja (stariji). Da, to su te generacije koje su konačno izbrisale jaz između gradskih i seoskih škola i dokazuju da je „svijet veliko globalno selo“. I koliko se god neki učitelji opiru tehnologiji u predmetu kao što je Hrvatski jezik, teško će pobijediti u svojim nastojanjima. Učenici su se promijenili i to treba prihvatiti. Umjesto da kukamo nad time, treba se promijeniti zajedno s njima i iskoristiti ono što vole na primjeren način – mogućnosti su nebrojene.

image Možda ćete na stranici www.NeoK12.com u mnoštvu besplatnih obrazovnih videoisječaka namijenjenih djeci od vrtića do kraja srednje škole, pronaći nešto što će vam osvježiti nastavni sat i zainteresirati učenike za bavljenje zadanom temom.

Koliko su ti materijali iskoristivi za predmet Hrvatski jezik, provjerite sami, ali vrijedi pokušati.

Kako rade neki naši kolege, možete pogledati na različitim internetskim stranicama, a danas izdvajamo http://www.cool-school.net/index.php . Kako pak izgleda mali kviz o glagolima, provjerite ovdje.

Prije nekoliko sam godina bila sretna kad sam uspjela nabaviti neku dobru knjigu s dramskim radionicama ili sličnim sadržajima (i još uvijek su one neizostavni dio nastave hrvatskoga jezika!), ali promjene su tu i ne smijemo smetnuti s uma da smo mi ovdje zbog učenika, a ne oni zbog nas. Hoćemo li krenuti u pustolovinu, ovisi samo o nama. Ili, kako kaže jedna moja kolegica: „Ono što je prije bilo nezamislivo, danas je itekako moguće.“

Zahtjevna djeca – djeca koja će mijenjati svijet

Da, da, sve je sjelo na svoje mjesto. Nastava se zahuktala, ispiti predznanja napisali, zna se tko će na dopunsku, a tko na dodatnu nastavu. A vratili su se i naši najdraži učenici, učenici zbog kojih znamo da smo živi i da možemo biti strpljivi do iznemoglosti.

Vratio se i moj pregovarač u punom sjaju: izdržao je samo prvi dan bez komentara i slijeganja ramenima. Moji su živci izdržali prvi tjedan. Drugi sam krenula u akciju… Oboružana odmorenim strpljenjem, odlukom da ne popustim i spoznajama iz knjige „Zahtjevno dijete“, započela sam misiju „Kako pomoći zahtjevnoj djeci da bi oni pomogli tebi“. Kako? Jednostavno: pozvala sam ga van i sklopili smo dogovor koji je uključivao moje povjerenje u njega i njegovo obećanje da će biti dobar. Djelovalo je cijeli tjedan…

Priznajte da i vi imate barem jednog takvog: zabavnog, lukavog, vječito u opoziciji prema svima i svemu, tzv. razrednog klauna. Često je duhovit i uvijek za sobom povuče barem još jednog učenika pa zajedno izvode „svoju predstavu“. Pokušate li ga disciplinirati pred razredom, najčešće ste nemoćni i cirkus se nastavlja dok vam nije svega dosta i počnete dijeliti jedinice. Međutim, na njega ni to ne djeluje jer je u stanju i na svoju štetu nastaviti svoj show pred publikom. Dok je publike, ništa drugo nije važno… Često posjeduje i manipulatorske vještine pa je s njime vrlo teško izaći na kraj.

Zatim je tu u razredu i pokoji diskutant čija uvijek mora biti posljednja i kojemu je uvijek nanesena nepravda bilo koje vrste, tzv. razredni advokat. Njegovoj odlučnosti da „istjera pravdu na čistac“ mogli bismo se ponekad i zadiviti da to ne radi za vrijeme nastave. On je rječit, pun energije, „navijen“, sposoban u vama izazvati grižnju savjesti uspije li vas uvući u svoju diskusiju. Možete li ga pobijediti? Teško jer i on ima publiku pa „da vidimo koji će jarac prvi pasti s brvna“.

U blizini je uvijek i natjecatelj, hvalisavac koji u svemu mora biti najbolji i, gle slučaja, treba pažnju. Takav se učenik neće pokoriti kako se ne bi osramotio, često će izbjegavati aktivnosti u kojima nije dobar ili koje su mu nepoznate i uvijek će pokvariti svaku igru učini li mu se da bi mogao izgubiti.

Pridodamo li im i vražićke, osobe koje moraju isprobati ama baš svaku opasnu stvar jer njihova neustrašivost nema granica („tko kaže da čovjek ne može letjeti?“), nema šanse da u razredu primijetimo pružatelje pasivnog otpora, osim ako se ne usmjerimo baš na takve učenike.

Da, to su oni koji mirno sjede, šute i odgovaraju s „Da“, „Svejedno“, „Što?“, ne sudjeluju u grupnom ili timskom radu, tromi su i nemotivirani, često u svom svijetu. To su ona djeca koja žive mimo nas i za koju na kraju, kad smirimo sve gore navedene, nemamo više snage i sretni smo što su dobri i tiho. Poznato? Itekako, ima ih i više od ovih „živahnih“ zahvaljujući kojima ostaju sami sa svojim mislima, nesocijalizirani. Često nas tek roditelji svojim izjavama „da od muke da ih pokrenu čupaju kosu“ podsjete da su i oni u razredu i da i oni trebaju našu pažnju.

clip_image002Klinički psiholog i obiteljski terapeut Andrew Fuller je u knjizi „Zahtjevna djeca“ pružio niz podataka i primjera kako se nositi s takvom djecom, a na kraju knjige možete pronaći i Dodatak za nastavnike zahtjevne djece. Knjiga je 2008. izašla u Nakladi Kosinj, a na engleskom su jeziku o autoru i njegovom radu podatci dostupni na mrežnoj adresi http://www.andrewfuller.com.au/search.php .

Imamo li snage i volje, a ponekad bome i sreće, neke od ovih vrsta učenika možemo pridobiti na svoju stranu. Možda će biti teško i dugotrajno i zahtijevati vještine učenih psihologa, možda ni ne uspijemo. Pokušajmo barem, uz drugačiji pristup takva djeca čine čuda, uz prijetnje, viku i jedinice – ostat će tek učenici kojih ćemo se sjećati po tome koliko su nam problema zadavali za vrijeme svog školovanja. Ponekad imaju samo nas, učitelje.

Jezično izražavanje, 2. dio: Slikokazi (PowerPoint prezentacije)

I tako, prošao je prvi tjedan, predali su se planovi za rujan, upisali podatci u dnevnike i imenike, krenulo u potragu za OIB-ovima (koja će vjerojatno trajati do kraja školske godine, ako ne i duže), mozgalo se o nepostojećoj rubrici za dežurne učenike i rubrikama za telefonske brojeve oba roditelja…

Ponovili smo pokoje pravilo iz Kućnog reda škole, najavili izlete, ekskurzije, terensku nastavu, grupe, DOD-ove, DOP-ove, izbornu nastavu… A ja se uselila u novu učionicu Smiješak – jezični kabinet, opremljenu računalima i klima uređajem. I još k tome svježe oličenu u boju tamnozelene trave. Sve u svemu, vrlo dobar početak.

Naravno, kako je i red, prvi tjedan smo računala uključili samo za igranje igrica pod odmorom između dva sata (da nam kolegice iz informatike ne kažu da ništa nismo radili!), a ni kolegica iz engleskog nije započela nastavu u digitalnom obliku, kao ni kolegica iz hrvatskog u paralelnom razredu (go, Marina, go!). To ćemo ovaj tjedan.

Kako nam računala još nisu umrežena, ali imamo bežični internet na jednom računalu, mogućnosti korištenja digitalnih obrazovnih sadržaja su nam ograničena. Za početak možemo prirediti zadatke za rješavanje na računalu umjesto u vježbenici ili kao kratku provjeru, pisati sastavke u Wordu (što i nije neki napredak u odnosu na tradicionalna nastavna sredstva), izrađivati PowerPoint prezentacije i HotPotatoes kvizove.

S PowerPoint prezentacijama (slikokazima) se učenici upoznaju u sklopu izbornu nastave informatike u 6. razredu te ih izrađuju do kraja obrazovanja. U duhu međupredmetne korelacije često nas ili oni ili učitelji iz informatike pitaju imamo li kakve sadržaje za slikokaze. Ili nam učenici sami donesu svoje uratke koje su izradili u slobodno vrijeme i o temi koja ih je zanimala. Pa ih mi pročitamo, pridodamo koji komentar, pohvalu za trud…

E, ove školske godine ćemo osmi razred započeti obrnuto: od početka, tj. polovice mjeseca rujna, započet ćemo izrađivati slikokaze unutar nastave hrvatskoga jezika kako bismo uvježbali javnu prezentaciju – izlaganje pred publikom. Motivaciju za izradu ne moram ni spomenuti: u mojoj školi svi učenici polaze nastavu informatike, svi znaju izraditi prezentaciju pri čemu će do izražaja doći i njihova kreativnost u dizajnu (što nikako nije zanemariva stavka u pripremi javnog izlaganja) i pronalaženju i korištenju potrebnih materijala za uradak.

Kao pripomoć za pripremu prezentacije učenici mogu proučiti PUP – Priručnik za učenje i poučavanje – dio za učenike, koji se nalazi na mrežnoj adresi http://pup.skole.hr . U izborniku na početnoj stranici potrebno je odabrati Prezentacije čime će se otvoriti Predlošci i Vodiči. Vodič Osnove prezentacije sadrži tri teksta : Izrada prezentacije, Pripremanje za prezentaciju i Prezentaciju, od kojih su nam zanimljiva druga dva. Isto se tako, ali na engleskom jeziku, na adresi www.slideshare.net mogu pronaći prezentacije o prezentacijama, tj. praktične upute za izradu dobrih prezentacija i njihovo izlaganje pred publikom. Za pregledavanje prezentacija objavljenih na Slideshare stranicama na računalu morate imati instaliran Adobe Flash Player 9 (može se preuzeti na spomenutim stranicama).

Kako se izrađuju PowerPoint prezentacije, možete pogledati i na CARNet-ovim stranicama http://wwww.carnet.hr/referalni/obrazovni/iom/faq ili sami pronaći neki od mnoštva primjera na internetu.

O Stvaranju kvalitetne prezentacije pomoću PUP-a pisali smo i u 5. broju Pogleda kroz prozor (članak je dostupan na http://pogled-pil.spaces.live.com/blog/cns!1CC93B44B2796177!888.entry).

Naravno da se može i bez „proučavanja dodatne literature“, vodeći obzira o samo nekoliko stvari: da slikokaz ne sadrži previše slajdova (neki autori za kratka izlaganja preporučuju samo 6), da nema previše teksta na svakome slajdu, da veličina slova bude najmanje 32 i da učenici prezentaciju koriste samo za naglašavanje najvažnijih elemenata svog izlaganja, a da ostalo pričaju.

Ne zaboravimo: cilj je dobro prezentirati sadržaj pomoću PowerPoint prezentacije, a ne sve napisati na slajdove i čitati s njih. Cilj je prevladati tremu pred javnim nastupom, jasno i razgovijetno izložiti svoje misli, zadovoljiti strukturu javnog govora (Uvod – Razrada – Zaključak), ostvariti kontakt s publikom i zainteresirati ju za sadržaje o kojima se priča. Koliko će nam vremena biti potrebno za to?

Jezično izražavanje, 1. dio: Zašto?

Dobro, priznajem: ja sam od onih koji padaju na izgled. Boje, kvalitetne fotografije, duhovite ilustracije – kad mi u ruke dođe novi udžbenik, vizualni izgled je prvi poticaj da ga malo bolje proučim. Iako mislim da su moji radni materijali dobri, nikad neću odbiti proučiti neku zanimljivu i novu ideju, sadržaj, materijale… Pravi poticaj za proučavanje udžbenika po kojemu ne radim je godišnje planiranje. Tad si stvarno dam truda i proučim dijelove koji me zanimaju. Naravno, za bilo kakvo mijenjanje je prekasno jer se udžbenici naručuju u proljeće, a planira se početkom rujna.

To mi se dogodilo i ove godine, jedan me udžbenik oduševio organizacijom sadržaja i izborom nekih tekstova. Je li to dovoljno da o njemu nagodinu ozbiljno promislim? Ne znam. Nekako mi se uvijek dogodi da u čitanci nema tekstova koji su mi zbog nekog razloga važni i za koje smatram da bi ih svi učenici u hrvatskim školama trebali upoznati. I zato moram kombinirati čitanke, fotokopirati sadržaje ili ih u nekom drugom obliku predstaviti svojim učenicima.

Kako se mi učitelji volimo međusobno družiti i nekako se dogodi da u svojim socijalnim mrežama uvijek imamo kolege po struci, najviše se informacija o školstvu izmijeni uz neobavezno druženje (čitaj: kavu). Izmjenjujemo ideje, prepričavamo sadržaje sa stručnih usavršavanja, uspoređujemo, komentiramo, dotičemo se zahtjeva Ministarstva s jedne i Agencije s druge strane, razmjenjujemo literaturu, početne ispite, pratimo napredak „naše“ djece u srednjoj školi i tražimo rješenja za poboljšanje poučavanja. Razgovaramo o izboru tekstova i načinu njihove aktualizacije.

Baš sam danas razgovarala s kolegicom iz srednje škole o njihovom i našem (osnovnoškolskom) usavršavanju. Prošli smo tjedan pretresle jezično izražavanje, govorništvo i vokabular (naše), a danas komunikacijske vještine (njihovo). Priznajem da smo obje došle do nekih novih saznanja i odlučile uvesti neke novine u svoj rad što će meni u osnovnoj školi biti lakše jer mi Nastavni plan i program dopušta veću slobodu u izboru sadržaja za rad (Ne daj se , Lidija!).

Činjenica je da se naši učenici usmeno loše izražavaju. Isto je tako činjenica da u virtualnom svijetu puno međusobno komuniciraju (čak je i raspored sati pušten u opticaj preko Facebooka!). Zašto ne iskoristiti mogućnosti interneta i računalnih tehnologija? Počnimo od najjednostavnijeg primjera – znaju li vaši učenici dobro prezentirati sadržaj iz PowerPointove prezentacije? Znaju li koliko je slajdova optimalno, čemu služi tekst na slajdu? Ima li njihovo izlaganje jasnu strukturu (uvod – razrada – završetak)? Teče li njihovo izlaganje bez treme, zastajkivanja, poštapalica? Znaju li jasno izložiti svoje misli?

Koliko ste puta i vi sami sudjelovali u radu seminara i slušali predavača koji je odvrtio preko 30 slajdova i cijelo vam je vrijeme bilo zanimljivo? Najlakše je sve staviti na papir, tj. slajd i vrtjeti prezentaciju. Želimo li da naši učenici čitaju ono što su napisali ili da usmeno izlože rezultate svoga rada?

Zato mi je ove školske godine odabir rada na usmenom izražavanju jedan od glavnih zadataka nastave hrvatskoga jezika u osmom razredu. Vjerujem da je jasno izlaganje misli jedan od preduvjeta uspješnosti u bilo kojem predmetu, ali još važnije: komunikacijske vještine su jedna od temeljnih kompetencija u poslovnome svijetu, kompetencija koja će, uz informatičku pismenost, u budućnosti samo dobivati na značenju.

Na kraju prvog školskog dana mogu dodati: osmašima sam objasnila cilj i svrhu ovogodišnje nastave, razloge zašto ćemo raditi to što ćemo raditi, a oni su u novom jezičnom kabinetu postavili samo jedno pitanje: „Imamo li internet na računalima?“. Baš se veselim ovoj školskoj godini!