Čitanje s razumijevanjem, 1. dio

Čitate li uputstva? Za, recimo, igranje računalne igrice, sastavljanje stolice, postavljanje dječje sjedalice u automobil ili kuhanje nekog jela? Čitate li obavijesti na javnim mjestima: oglasnoj ploči u vrtiću, na radnom mjestu, vratima dućana? Zapamtite što ste pročitali ili samo ovlaš bacite pogled i poslije tri dana znate da ste tamo negdje nešto vidjeli, ali…

Moram priznati da se i sama ponašam dvojako: nešto pročitam i istog trena zaboravim, a nešto zapamtim. Nađem li se u situaciji da imam koga pitati, radije ću ga pitati nego čitati uputstva. Nema li koga, čitam. Jednom, dvaput, koliko god puta trebalo da nešto napravim. Najdosljednija sam što se tiče profesionalnog svijeta – nikad mi nije teško provjeriti ili pronaći informaciju koju trebam. Privatno samo ako sam prisiljena jer sam po tom pitanju, recimo, pomalo lijena.

Hm, da. Čitati i razumjeti. Evo što se zapravo dogodilo:

clip_image002Moji su osmaši dobili zadatak pročitati tekst i odgovoriti na pitanja o njemu – provjera „čitanja s razumijevanjem“. Tekst nije bio bogzna koliko težak, čak je mogao biti poznat onima koji su gledali film snimljen prema knjizi. Bez nepoznatih riječi, s uputama gdje što prepisati ili citirati, gdje zaključiti svojim riječima, gdje pronaći primjere za vizualne, auditivne i taktilne motive (gradivo 5. razreda, grr!) ili pronaći zadanu karakterizaciju. Ništa novo.

Da, ništa novo. Osim što je tekst najbolje razumio učenik koji inače ima trojku iz hrvatskoga (svaka čast, Mihaele!), a odlikaši… Samo četvorka. U drugom razredu slična priča: četvero trojkaša dobili peticu, ali i dvije odlikašice. Naravno da sam sretna što se to dogodilo (presretna!) jer ide u prilog tvrdnji da svatko može dobiti bilo koju ocjenu , pa i peticu (!), ali i zabrinuta zašto su podbacili oni koji nisu trebali.

Nakon utvrđivanja tko je ugodno iznenadio, dolazim do zaključka da su to djeca koja doma puno pomažu roditeljima, i to fizičke poslove, djeca koja nemaju previše vremena za virtualni svijet. Možda griješim, ali… Svakako vrijedna tema za istraživanje. Odvrtim film dalje i sjetim se lektire: problemi s razumijevanjem i opet slična slika. S osmim se razredima „družim“ od kraja njihovog šestog razreda (ne znam što su radili dvije godine) i znam da je razumijevanje problem. Isto tako znam da istraživanja govore da suvremene generacije djece mogu obavljati više aktivnosti istovremeno. Kako da se u to uklapa čitanje s razumijevanjem?

Njima se valjda čini da im mi tupimo s čitanjem bezveze, što će trošiti vrijeme na čitanje kad su informacije dostupne i u lakšim varijantama. Možda se meni samo čini, ali oni nisu svjesni da je vještina čitanja temeljna za uspjeh u životu. Vrlo jednostavno – čitanje otvara vrata svakom drugom učenju: matematici, prirodi, povijesti, tehničkom, mehanici, političkim znanostima, a da ne spominjemo pretraživanje interneta ili rukovanje novim DVD uređajem. Općenito rečeno, morate znati čitati da biste uspjeli.

clip_image004Istraživanja su pokazala da u Sjedinjenim Američkim Državama 43 % stanovništva s najslabijom pismenošću živi u siromaštvu. Da, gdje je Amerika od nas? Pa, kad se sjetim kolega iz osnovne škole koji nisu nastavili školovanje i kad ih danas vidim, mislim da je jako blizu.

Da se vratim čitanju s razumijevanjem. Kako izgleda razumijevanje? Tradicionalne definicije su se usmjeravale na sposobnost čitatelja da sve riječi pročita naglas, da prepriča ono što se dogodilo i odgovori na pitanja iz teksta. Savjet da se jako koncentrira i razmišlja smatrao se zadovoljavajućom uputom zahvaljujući kojoj će razumjeti značenje. Ne treba ni spominjati da je nakon testa sve isparilo iz glave.

Pravo razumijevanje povezano je s razmišljanjem, učenjem i proširivanjem čitateljevog znanja. To je nadograđivanje starih znanja, svladavanje novih informacija i povezivanje s drugim sadržajima.

Prema tome, znamo li čitati? Pretpostavljam da je odgovor potvrdan (to se ipak treba naučiti negdje tamo do 2. razreda). A čitati s razumijevanjem? Vješti čitatelji koriste uvijek iste strategije, bez obzira što čitaju: postavljaju pitanja, zaključuju, stvaraju mentalne slike, povezuju i stvaraju opću sliku. Mnogi učenici to ne znaju zbog raznih razloga: slabije tehnike čitanja, nemogućnosti zamišljanja ili izdvajanja bitnog od nebitnog ili…

clip_image006Možda će im pomoći knjiga 7 ključeva čitanja s razumijevanjem – Kako pomoći djeci da čitaju i razumiju pročitano! koju su napisale Susan Zimmermann i Chryse Hutchins , a clip_image007izdalo Ostvarenje.

Bilo bi idealno kad bi roditelji od malih nogu čitali djeci i razgovarali o pročitanome, zajedno zamišljali, nastavljali priču, mijenjali kraj, glumili dijelove teksta… Istraživanja kažu da bi to pomoglo djeci u školi i kasnijem životu. Iz vlastitog iskustva znamo da se i nedostatak tako ranog čitanja može nadoknaditi, možda je ponekad samo potrebna dobra motivacija.

Svodi li se sve na dobru motivaciju ili je ipak potreban dug i ozbiljan posao da dijete završi osnovnu školu sa spoznajom da će, zahvaljujući razumijevanju bilo kakvog teksta, uspješno nastaviti dalje?

„Banalno, ali istinito, treba znati pročitati i kazališnu ili kino kartu. Nije isto 2. red partera desno i 2. red balkona desno. Osim karte, tu valja čitati i natpise koji nas prate već od ulaza pa do dvorane.“

Oglasi

Što je Brain Gym?

Zašto su neka djeca/učenici uspješna, a druga nisu? Zašto je vama jedan dan lako raditi, a drugi teško? Stres? Meteoropatija? Bezvoljnost, niska razina motivacije… Znate li kad ste zapeli i trebate odmor? Što tad radite?

I zdrava djeca znaju kad im je potrebna pomoć i to pokazuju svojim ponašanjem. Istraživanja kažu da ne postoje lijena, povučena, agresivna ili ljutita djeca. Postoje djeca kojima nije pružena mogućnost da uče na primjeren način.

S općim razvojem društva, a pogotovo razvojem tehnike i tehnologija, zaboravlja se pokret. Postajemo statični, ograničeni malim prostorom, sjedimo i primamo informacije, tjelovježbom se bavimo gledajući sportske kanale na televiziji, igramo se za računalom…

Igre koje smo se prije tridesetak godina igrali na svježem zraku (lovice, gumi-gumi, penjanje po drveću, školice, različita preskakanja…) današnjoj su djeci uglavnom nepoznate. Dečki još i borave vani, ali se ne miču dalje od nogometa (i to je nešto), a cure?

Potrebno nam je kretanje, tj. tjelesni i energetski pokreti prilagođeni potrebama ljudi koji uče u našoj modernoj, visoko tehnološkoj kulturi.

Jeste li čuli za Brain Gym? Mislite da je to gimnastika za mozak? Doslovce? clip_image002

Pa, riječ je i o mozgu i o gimnastici. Brain Gym je temeljni program edukacijske kineziologije (učenja kretanjem) koji uključuje vježbe za poticanje integracije moždanih funkcija što rezultira djelotvornijim učenjem.

 

Osmislio ga je dr. sc. Paul Dennison, koji je i sam imao poteškoća u učenju čitanja i pisanja. Radeći s djecom koja „teže“ usvajaju gradivo, djecom koja imaju dijagnosticiran ADHD i s djecom koja imaju disleksiju i disgrafiju, uočio je da niz jednostavnih pokreta – vježbi koje su se svakodnevno provodile, uvelike pomažu djeci u savladavanju gradiva i poboljšavaju njihov uspjeh u školi.

Pomislili ste da su ovo vježbe samo za djecu s navedenim poteškoćama? Krivo! Niz od 26 vježbi može pomoći svakoj osobi, odrasloj ili djetetu, da poboljša koncentraciju, pamćenje, učenje, slušanje, čitanje…

Vježbama se potiče integracija sustava uma i tijela, odnosno integrirano djelovanje cijeloga mozga i tijela u okvirima triju dimenzija (lateralnosti – podjeli tijela i mozga na lijevu i desnu stranu, centriranja – sposobnosti prijelaza preko linije koja dijeli tijelo na gornji i donji dio i fokusiranja – sposobnosti prijelaza preko linije koja dijeli tijelo na prednju i stražnju stranu).

Usklađeno funkcioniranje svih područja mozga i općenito sustava tijela i uma vodi poboljšanjima:
• opće motoričke koordinacije,
• koncentracije i pamćenja,
• čitanja, pisanja, jezičnih i matematičkih vještina,
• organizacijskih vještina,
• logičkog mišljenja i razumijevanja,
• emocionalne ravnoteže,
• i smanjenju hiperaktivnosti i napetosti.

clip_image004

Dakle, možemo reći da su ovakve aktivnosti osobito učinkovite u području školskih vještina jer svakoj osobi pomažu u buđenju potencijala i pomažu da njime raspolaže u potpunosti. Kada djeca otkrivaju kako primati informacije i istovremeno se izražavati, dolazi do dubokih i često trenutačnih promjena u učenju i ponašanju.

Zašto se onda u našim školama, kao u podosta zemalja u svijetu, ne koriste takvi pokreti? Zato što se uvriježilo mišljenje da su um i tijelo odvojeni pa kretanje nema nikakve veze s inteligencijom, a jednostavne fizičke aktivnosti bez skupih pomagala i oduzimanja puno vremena – nisu ni od kakve koristi.

Evo, opet smo u zabludi jer da bi mozak dobro radio, treba kisik. A da bi se povećao dotok krvi i kisika u mozak – treba provoditi aerobne vježbe. clip_image006

Svaki bi učitelj trebao biti barem upoznat s teorijom Brain Gyma, a još bolje – trebao bi provoditi neke jednostavne i vremenski kratke vježbe na svakom satu za pojedine vrste aktivnosti. Križno će gibanje pomoći u vještini čitanja, misleća kapa u slušanju, slon pri rješavanju matematičkih zadataka, a moždane tipke pojačati koncentraciju prije testa.

Cilj Brain Gyma je stvaranje kondicije za integraciju mozga kako bi se bilo koja vrsta pokreta mogla obavljati što lakše te da bi sam pokret mogao glatko teći iz jedne polutke prema drugoj. Tako se smanjuje napor pri učenju i korištenju tijela i omogućuje ugodna realizacija svakog pokreta kao oblika osobnog izražavanja.

Mnogi učitelji diljem svijeta svakodnevno u svojim učionicama koriste sve pokrete iz programa Brain Gym®. Drugi koriste samo neke, ali ni od koga se nikad ne smije zahtijevati da se kreće na način koji je neprirodan ili neudoban. Svaki učenik treba raditi unutar granica vlastitih sposobnosti i treba ga ohrabrivati, a ne prisiljavati, na izvođenje ovih aktivnosti.

 

Podsjetite ih da trebaju popiti i dovoljno vode, pogotovo prije pisanja testa.

Što radite kad se ne možete sjetiti nekog podatka? Stavljate li ruku na čelo i masirate se iznad obrva? Aha, na tragu ste Brain Gyma a da to niste ni znali. Ovi su pokreti prirodna i zdrava alternativa svakodnevnim napetostima i blokadama jer blokada nije ništa drugo nego nemogućnost nošenja sa stresom i neizvjesnošću novih zadataka.

I mi često „zablokiramo“, a zamislite onda kako je djeci kojoj se to često događa. Zamislite njihovu frustraciju i nemogućnost njenog prevladavanja. Zamislite dijete kojemu nije jasno zašto kod kuće sve zna, a na testu se „smrzne“. I objasnite roditelju zašto je to tako. Ili sebi.

A da ipak probamo Brain Gym? clip_image008

Obavijesni prikaz – primjer unutarpredmetnog povezivanja u hrvatskome jeziku

Kad smo u školskoj godini 2005./2006. bili jedna od škola u kojima se provodio eksperimentalni program HNOS-a, najčešće spominjani termini bili su korelacija i integracija, tj. suodnos i povezivanje istih i sličnih tema u različitim predmetima. Iako su oba termina postojala i ranije, a učitelji povezivali područja unutar svoga predmeta, ista ili slična gradiva iz različitih predmeta, a ponekad se zalomila i poneka integracija ili integrirani dan, nikad do tad nije se toliko govorilo o povezivanju tema koje se ponavljaju u više predmeta.

Te je godine posebno naglašena potreba povezivanja takvog gradiva kako bi i učenici uočili njihovu povezanost. Usput su i učitelji obnovili gradivo, a poneki i prvi put usvojili isto. Dotadašnja dobra volja, tj. dogovor između učitelja koji su bili voljni provoditi ovakav tip nastave, dobila je novu dimenziju – u korelacijsko planiranje trebali su se uključiti svi učitelji jedne škole, planirajući moguće mjesečne suodnose u odgovarajućim temama ili se prilagođavajući integriranoj nastavi u nekome roku.

Zašto ovoliki uvod? Nekoliko godina poslije polako jenjava početni zanos i suradnja se opet vraća na dobru volju kolega iz različitih predmeta i mogućnosti njihove komunikacije (dobre ili loše). U nekim su slučajevima ostale korelacije koje se ponavljaju iz godine u godinu, u nekim se ostvaruju sporadično, a u nekima ne postoje.

Nastava književnosti sadržajno se pokazala pogodnom za povezivanje s mnoštvom predmeta, ovisno o kreativnosti učitelja, dok se pojedino gradivo iz jezika izvrsno može povezati s nastavom stranih jezika i obraditi u obliku integrirane nastave.

No, unutarpredmetna se korelacija u nastavi hrvatskoga jezika ostvaruje i ostvarivala se u svim nastavnim planovima i programima. Plan i program za hrvatski jezik nužno podrazumijeva povezivanje svih područja, učitelji u osnovnoj školi imaju dovoljno slobode u mjesečnom i godišnjem planiranju (naravno, prateći Nastavni plan i program!) kako bi izradili plan rada kojim će i napovršnijem učeniku biti jasno da su sadržaji međusobno povezani.

Gradivo osmog razreda posebno je pogodno za međupodručna povezivanja. Kako u osmome razredu prevladavaju teme povezane uz jezično izražavanje, dobar mjesečni plan može biti od višestruke koristi jer će, osim plana kad ćemo i što raditi, unaprijed predvidjeti sve povezanosti između područja.

Tako od obrade obavijesnog prikaza, preko provjere lektire možemo doći do teme za školsku zadaću. Kako? Povezivanjem sadržaja. Ili, kako bi rekla kolegica Lidija Kralj (ne kuharica, urednica Pogleda kroz prozor), vrijeme je za recept. clip_image002

Potrebni sastojci:

– pročitana lektira iz prethodnog mjeseca

– obrađena tema obavijesnog prikaza

– provedena pismena vježba – obavijesni prikaz

– školska zadaća

Način pripreme:

Uvjerite se da su svi učenici pročitali lektiru za prethodni mjesec. Lektiru ste usmeno interpretirali na satu, a zakašnjaci su je trebali naknadno pročitati. Kad obradite temu obavijesnog prikaza (može i s osvrtom na kritički prikaz, ali nije nužno), zadajte za domaću zadaću da učenici napišu prikaz lektire koju su pročitali. Ostavite im za to najmanje tri dana (zbog zakašnjaka), pročitajte njihove uratke i ukažite svakom učeniku na pogreške. Napravite plan tako da sljedeći sat bude dvosat na kojem će pisati školsku zadaću s istom temom. Jest, zove se školska, a oni će dio pripreme napraviti doma, ali nema straha da će to umjesto njih učiniti netko drugi (u osmome ih razredu dovoljno poznajete da znate kako pišu i jesu li pročitali djelo). Ovako su dobili nešto dužu pripremu, ali i mogućnost da što bolje izvrše zadatak nakon što su bili upozoreni na ono što u prvom pokušaju nije valjalo. Nitko od njih neće se naći pred temom zadaće s problemom o čemu ili kako pisati, već će svi znati što im je raditi i to će odraditi dobro (učenicima koji se školuju po smanjenom programu možete zadati prepričavanje teksta s osvrtom na nekoliko elemenata: mudre misli ili ponašanje lika ili …). 

Osim što će lektiru o kojoj je riječ pamtiti dosta dugo (neki možda i cijeli život – koliko su se morali baviti njome clip_image004), dobro će uvježbati pisanje prikaza što kasnije mogu iskoristiti u bilo kakvoj situaciji, imat će mogućnost usporedbe s prikazima svojim prijatelja – vidjeti kako istoj temi mogu pristupiti na različite načine (ono što je nekome uvod, dugome će biti zaključni dio i sl.) i svima će biti jasna svrha učenja obavijesnog prikaza, pogotovo ako se tema još proširi ili iskoristi i u nekim drugim situacijama.

Korist koja nikako nije zanemariva je izostanak straha u iznošenju vlastitog mišljenja i nagrađivanje (ocjena) truda koji su učenici uložili u dokazivanje svojih tvrdnji.

Kako napisati dobar intervju kad vam pri ruci nije neka strašno cool osoba?

image Prolistate li školske časopise, najčešće intervjuirane osobe bit će ravnatelji škola ili netko od nastavnog i nenastavnog kadra. Ponekad se dogodi da je vašu školu polazio netko poznat užoj ili široj javnosti pa gledate gdje biste iskopali vezu da ga intervjuirate (možda neki član obitelji, susjed, frizerka…). Ili u školi gostuje neki književnik, glumac, pjevač – eto prigode za intervju. Ili čekate s obradom intervjua i nadate se… I na kraju ga obradite prema naputcima iz udžbenika.

 

 

A zašto ne biste probali jedan izuzetno jednostavan i vrlo zanimljiv način. Kako? Intervjuirajte roditelje! Zašto? Da biste cijeli razred upoznali s njihovim zanimanjem i istovremeno im razbistrili glave pri odabiru pojedinih zanimanja.

clip_image002[1]Dakle, pismena ili usmena vježba intervjua iz hrvatskoga jezika može se prekrasno povezati sa satom razrednog odjela i biti prilog profesionalnoj orijentaciji učenicima osmih razreda. I kad niste razrednik osmašima, njihovi će se razrednici vrlo rado priključiti ovoj temi.

Prednosti izbora roditelja za intervju su višestruke: u svakome razredu imate mnoštvo zanimanja, učenici poznaju svoje roditelje (bit će opušteni, znat će što ih treba pitati jer o većini stvari i tako svaki dan slušaju kod kuće), roditelji će se potruditi predstaviti svoje zanimanje na najbolji mogući način, navest će i dobre i loše strane pojedinoga posla, a i učenici će se svojski potrudili kako bi drugima objasnili što to njihovi roditelji zapravo rade.

U složnom i kolegijalnom razredu može se razviti izvrsna rasprava oko izbora zanimanja jer će mnogima postati jasnije što, primjerice, radi strojobravar, što ekonomistica, a što uzgajivač cvijeća i povrća. Učenici će rado komentirati ono što su čuli i imat će do kraja školske godine dovoljno vremena razmisliti o izboru srednje škole.

U razredu koji nije najdobronamjerniji i u kojemu postoje podjele na grupice i klanove, temi treba pristupiti na puno obzirniji način jer se ipak radi o zanimanju roditelja djece koja svaki dan u istom razredu provode po 6 ili 7 sati. U ovakvim slučajevima još je važnija dobra suradnja s razrednicima koji će dodatno na SRO pripremiti učenike na važnu temu izbora zanimanja. Ne smije se dozvoliti bilo kakvo ismijavanje nečijeg zanimanja i više je puta potrebno ponoviti da se roditelji često žrtvuju kako bi svojoj djeci osigurali uvjete za bolji život. Naravno da tada ovoj temi može prethoditi ili slijediti i niz odgojnih tema i radionica na satovima razrednog odjela. Međutim, i u takvom, „nesložnom“, razredu odabir roditelja za intervju bit će poticajna i zanimljiva tema i učenici će je rado odraditi. clip_image004

Ima li u razredu puno učenika, dobro ih je organizirati u skupine po tri (ja sam ih podijelila u parove). Tako ćete na jednostavan način riješiti i situacije kad netko opravdano ne želi intervjuirati svoje roditelje. Svaka skupina ili par prvo treba razmisliti o pitanjima koja će postaviti, zatim ih napisati i pokazati učitelju kako bi se „sredila“: utvrdio redoslijed, proširila ili sažela, dopunila ili izbacila i sl. Treba se dogovoriti i o pitanjima koja će svima biti jednaka: koje su dobre, a koje loše strane posla/zanimanja, biste li taj posao preporučili svojoj djeci, kako utječe na obiteljski život ili važno pitanje oko zadovoljstva mjesečnim primanjima. clip_image006Učenicima će možda trebati pomoć i za uvodni dio u kojemu trebaju predstaviti osobu koju intervjuiraju pa je zato ovu temu najbolje obraditi u obliku projekta čije je trajanje desetak dana.

Gotove intervjue treba usmeno prezentirati pred cijelim razredom, ostaviti mogućnost za pitanja, pojašnjenja i raspravu, ali ih i u pismenom obliku neko vrijeme izložiti na razrednom panou kako bi svi mogli proučiti zanimanja koja ih interesiraju.

I, na kraju, učenike valja i ocijeniti. Mislite li da će biti puno ocjena manjih od petice? Neće jer će se svojski primiti posla, a i učenici koji se školuju po individualiziranom ili prilagođenom programu doći će na svoje i s veseljem pripremiti svoje projekte.

 

clip_image008

Napomena: uz pisani će tekst mnogi učenici donijeti i fotografije osoba s kojima su razgovarali, ponekad i s radnoga mjesta (izvrstan prilog!), neki će možda imati želju i snimiti zvučni zapis (ne treba im uskratiti želju), ali svima se ocjenjuje isto – intervju u pisanom obliku i ostvarenost elemenata koji su bili zadani.