Brisanje prašine ili o školskim natjecanjima

Kakva je veza između brisanja prašine i kreativnosti, osim iznalaženja najkreativnijih načina da traje što kraće? Prašina, ne kreativnost Smiješak! Ne znate? Ista kao i kod čeprkanja u vrtu i oko cvijeća za neke ili heklanja i štrikanja za druge: možete prekrasno sagledati probleme koji vas muče, kratkotrajne ili dugotrajne. Svašta se rodi u glavi kad skidate mrlje s namještaja ili stružete stvrdnuti plastelin s tepiha! Ne mislim samo na one silne monologe koje vodimo sami sa sobom, kad se razračunavamo s onima koji su nas zatekli nespremne ili na smišljanje pametnih odgovora za sljedeći put. Brisanje prašine i čišćenje dođe kao neka vrsta terapije (s predmetkom psiho) jer stvara odmak, vremenski i emocionalni, približava nas svakodnevnim problemima i brigama nasuprot školskima s kojima naprosto cijeli dan dišemo. Pojednostavljuje složenost svakog problema jer radimo ono što i svi smrtnici – brinemo o uvjetima življenja. Nije li to divna stvar?

Nadam se da niste pomislili da volim brisati prašinu?! Da, brišem je, ali u tome nisam ni redovita ni dosljedna i NIKAD je neću početi brisati kad mi je dosadno. Ali, u subotu su mi se zaista otvorile oči kad sam skidala tragove bojica s televizora. Motam neke stvari po glavi već duže vrijeme i nikako da odlučim što napraviti i na kakav način jer…

… radi se o školskim natjecanjima, ponajprije o onome iz poznavanja hrvatskoga jezika. Prvo sam bila strašno ljuta pa razočarana pa rezignirana pa opet razočarana, u nekoliko se trenutaka osjećala vrlo budalasto i naivno, odbijala čuti i jednu riječ o natjecanjima. Onda me malo raspoložilo otkazivanje školskog natjecanja iz geografije jer su procurili rezultati. Aleluja! Konačno nešto dobro.

Zašto se ljutim? Zbog načina na koji se određuje broj učenika koji će na županijsko natjecanje, odnosno kvota koje su različite u svakoj županiji! Jako sam ljuta jer ono što je u jednoj županiji dovoljno za županijsko natjecanje – u drugoj nije ni blizu. Ljuti me naputak da županije same određuju koliko učenika ide dalje prema materijalnim mogućnostima! Ukoliko ne postoje jednaki uvjeti za svakog učenika u Republici Hrvatskoj – natjecanje treba ili promijeniti ili ukinuti. Nema tu pravde i ravnopravnosti kad unaprijed znate da dalje ide 8 ili 10 učenika po razredu (dodat ću ja: je l’ to znači „8 najboljih, bez obzira na postotak riješenosti?“) …

Da sam naivna – jesam jer vjerujem da u svemu naši učenici moraju biti ravnopravni. Vjerujem da svaki učitelj mora biti dovoljno moralan i profesionalan da ne pomaže svojim učenicima u rješavanju školskog testa. Vjerujem da nitko ne namješta postotke za svoje učenike. I vjerujem da na županijsko natjecanje mogu ići samo oni učenici koji su uredno i na vrijeme prijavljeni za natjecanje i čije su škole NA VRIJEME, tj. DO ODREĐENOG DATUMA poslale rezultate školskih natjecanja!!!

I, na kraju, razočarana sam što svojoj učenici moram objasniti razloge zbog kojih joj 72 % riješenosti ove godine nije bilo dovoljno da ide na županijsko natjecanje (i zašto smo tjedan dana uopće čekali da saznamo koliki je bio postotak za dalje). Razočarana sam sobom i svojim kolegama koji znaju što se događa svake godine na školskim natjecanjima i šute. Razočarana sam zbog svih onih kolega koji sa svojim učenicima kontinuirano rade u dodatnoj nastavi, često izvan satnice, i koji mirno prihvaćaju uvjete koji se mijenjaju svake godine.

Otvoreno ću reći:

· ja ne želim školsko natjecanje! Svaka škola može organizirati školsko natjecanje i odabrati učenike za daljnju razinu – neka to bude međuopćinsko ili gradsko natjecanje. Neka se zna koliko učenika iz pojedine škole (prema ukupnom broju učenika škole) može pristupiti međuopćinskoj razini. Tada nikome ne bi palo na pamet ono što im pada sada jer bi zadatke i rješenja imala jedna osoba – tajnica/tajnik međuopćinske smotre. I iz svake bi škole dalje zaista išla djeca koja to zaslužuju.

· Ne želim da se zadaci šalju elektroničkom poštom jer se opet može dogoditi „curenje“ (možemo li biti sigurni da dijete čiji je roditelj učitelj ili nastavnik hrvatskoga jezika u jednoj školi, a ono polazi drugu – zaista može riješiti test 100 %? Ili će tek županijsko natjecanje pokazati „u čemu je štos“?).

· Želim da se odredi isti postotak za pristup županijskoj razini – neka bude 80 ili više %, ali neka bude jednak za sve! Na međuopćinskoj razini nitko neće moći naštimavati rezultate!

· Želim da se poštuju propozicije natjecanja, a ne da su neke škole povlaštene i smiju svoje rezultate slati i nakon zadanog roka.

· Ne postoje li jednaki uvjeti za održavanje županijskih natjecanja u svim županijama Republike Hrvatske – ukinimo natjecanje.

Kakvu to sliku šaljemo svojim učenicima kad se događa da, zbog materijalnih uvjeta, čak ni na državno natjecanje ne idu dvije učenice s jednakim brojem bodova u županiji, nego samo ona čija je mentorica… Pregrist ću jezik i zašutjeti jer sam opet ljuta. Uzet ću krpu i počistiti i onu prašinu koja mi je ostala od jučer. Još bolje, primit ću se kuhinjske nape, sigurno ću lakše zaspati i duže živjeti.

Što je meni ovo trebalo?

5 misli o “Brisanje prašine ili o školskim natjecanjima

  1. Sanja

    Lijepi pozdrav!Oh… što je ovo telepatija ili istovrsni problem "prašinjanja"?Već niz godina "prašinjam" o istoj temi, na svim mogućim mjestima gdje mogu govorim o problemu jednakih uvjeta za sve… sad mi je lakše jer vidim da nisam jedina.Da, često se i ja pitam što je razlog da "baza" šuti, trpi, radi i dalje kao po špagi ili onoj staroj "ne talasaj"?

  2. Pingback: O čitanju i knjigama, ali i o još puno toga… | Pogled kroz prozor

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s