Što očekujemo od početka?

Početak školske godine i volim i ne volim. Teško je ponovno uhvatiti ritam sa svom silom nagomilanih obaveza i zahtjeva koji samo pristižu, ponekad i za razdoblje unatrag. S druge strane, početak mnogim učenicima pruža šansu da zaista krenu od početka, da zaborave sve što ih je mučilo protekle godine, pokažu da su se promijenili, uozbiljili, postali odgovorniji ili opušteniji… I da ih učitelji iznova „dožive“. Još je ljepše kad dobijete pete razrede pa zaista sve kreće iz početka.

Prikaži detaljeKoliko je važan prvi dojam? Meni podosta, a učenicima još i više. Iako i njih i mene može prevariti, prvi dojam postavlja temelje naše dalje suradnje, i na svjesnoj i na nesvjesnoj razini. Ponekad se dogodi situacija da si od prve obostrano „legnemo“ i da takav odnos njegujemo sljedeće četiri godine. To je tako, s nekim nam je razredima lakše raditi, a s drugima teže. Meni je uvijek lakše sa živahnijima jer od njih dobivam povratne informacije, a od mirnog i pasivnog razreda… Nakon sata imaš osjećaj da te je pregazio teretni vlak, a oni su bili mirni i tihi!

Danas sam čula jednu zanimljivu informaciju i još razmišljam o njoj. Na roditeljskom sastanku u vrtiću moje mlađe kćeri pohvalila sam odgojitelje koji su programom predškole pripremili današnje prvoškolce za školske izazove. Tada je spomenuto pisanje zadaće u predškoli, koje smo nas tri mame djece koja su krenula u prvi razred, pohvalile jer je svrha te kratke zadaće dijete naučiti biti odgovorno i dosljedno, tj. naučiti ga dvije osobine koje će mu u životu biti najpotrebnije. Sam sadržaj zadaće pri tome je manje bitan jer postoje stalne rasprave o smjeru pisanja slova i brojki između škola i vrtića (pri čemu je opet bitniji razvoj fine motorike od izgleda slova). Šokirala me je izjava da je jedna majka odbila svoje dijete uključiti u program predškole kako ne bi krivo naučilo pisati! Ni nakon višekratnih pokušaja analiziranja takve odluke, nisam spremna prihvatiti razlog za odbijanje pedagoške pripreme djeteta za polazak u školu. clip_image001

Zašto pišem o tome? Kad dijete dođe u školu bez spoznaje da ima određene dužnosti koje mora izvršiti u određenom vremenu, ono je u startu zakinuto. Jest da za razvijanje discipline, samodiscipline i odgovornosti nije zaslužan samo vrtić, veći dio moraju odraditi roditelji, ali dijete treba imati svijest da ono nije centar svijeta i da se od njega nešto očekuje. I da neće roditelji uvijek biti ti koji će to napraviti umjesto njega. A to nije lako naučiti preko noći. clip_image002

Isto se događa i kad započnemo raditi s petim razredima – očekujemo da oni mogu i znaju neke stvari. Očekujemo da su samostalni u svome radu, da znaju reći i napisati što misle, da znaju pitati kad nešto ne znaju… Očekujemo da će se držati naših dogovora i vremenskih određenja, odnosno da će za zakazani sat pročitati lektiru ili pripremiti plakat. Očekujemo li puno? Mislim da to nisu velike stvari, ali za usvajanje tih navika treba vremena i ponavljanja. Nekome više, nekome manje. clip_image003

Zato je meni cijeli rujan u znaku upoznavanja. Najprije se upoznajemo poimence, zatim ponavljamo što se radilo u nižim razredima, pišemo ispit predznanja i komentiramo postignute rezultate. Čitamo nepoznati tekst, književnoumjetnički i novinarski, krasnoslovimo pjesmu, pišemo sastavak za domaću zadaću i u školi i radimo lektiru na satu. Iako je jedina ocjena ona iz recitiranja, ja sam dobila puno više – detektirala sam potencijalne recitatore i literate (nakon što sam usporedila sastavak za DZ i onaj iz škole), utvrdila gdje treba malo više stisnuti, tko ima problema s čitanjem i kako se odnosi prema problemima…

Učenici su od mene dobili ogledni sat lektire: čitala sam im na satu, uvukla ih u priču, razgovarali smo o sadržaju, likovima i njihovim postupcima, pronalazili opise u tekstu, prepričavali i prepisivali – sve ono što od njih očekujem za sljedeće satove lektire. Zadala sam sljedeće djelo za čitanje i detaljno objasnila što očekujem. I još nešto – odgodom čitanja lektire u rujnu opet sam neke učenike potakla na čitanje knjiga koje nećemo raditi za lektiru. U jednom ih je razredu sedmero pročitalo izborno djelo i ja ću ih s veseljem nagraditi peticom! Uspijem li zadržati samo te čitatelje, bit ću presretna jer sam učinila veliku stvar u današnje doba kad je čitanje mnogima „zadnja rupa na svirali“, i učenicima i njihovim roditeljima. clip_image004

Koliko je god školama teško nabavljati djela suvremenih autora, nadam se da ćemo ovaj mali projekt poticanja čitanja uspjeti popratiti mnoštvom novonabavljenih naslova Smiješak.

Promjena perspektive ili o školskim torbama

 

image Silne rasprave o težini školske torbe prosječnom građaninu čija djeca ne polaze školu – predstavljaju egzotičnu činjenicu tipa „5 kila?“ ili „naravno da je preteška kad nastavnici svašta traže“. Moram priznati da je težina torbe prvašića i meni, iako sam učiteljica, do ove godine bila poprilično zagonetna jer svaki dan gledam učenike viših razreda koji uglavnom mogu nositi svoje torbe. Ove sam godine promijenila perspektivu i pogled na školsku torbu: ponašam se baš kao tipični roditelj Smiješak. Prvoškolca.

Moje dijete koje je, usput rečeno, prosječne težine i nešto više od prosjeka, svoju školsku torbu na leđima može nositi jedino ponedjeljkom i petkom! Ostale dane treba pomoć. Odnosno, da nema pomoć, bila bi je prisiljena sama nositi, kao i tisuće druge djece. Trebam li se žaliti zbog toga? Učiteljica je maksimalno prilagodila raspored, neke knjige stoje u školi… a torba i dalje preteška. Svaki predmet – udžbenik, radna bilježnica i bilježnica pa zbirka zadataka, nastavni listići, papuče, tenisice, dres, ručnik… Bočica s vodom, papirnate maramice…image

Godinama traju rasprave o rasterećenju školske torbe, a stanje se mijenja izuzetno sporo ili se uopće ne mijenja. Nekad su postojali udžbenik i radna bilježnica (ali i manje predmeta!), danas i čitanka ima radnu bilježnicu, postoji radna bilježnica za likovni… Treba li dijete u prvom razredu sve te stvari? Pomažu li mu uistinu toliko da se bez njih ne može izvoditi nastava, a još nije naučilo čitati i pisati? 

Ne kažem da sam protiv dodatnog materijala, ali nikakav dodatni materijal neće i ne može zamijeniti ulogu roditelja i vrijeme koje će uložiti u svojeg prvoškolca kako bi s njime razgovarao, pomagao mu, usmjeravao ga i provjeravao je li napisao svoju zadaću. Udžbenici neće našeg učenika naučiti redu, disciplini i samostalnosti. Naći ćemo se u situaciji da je previše svega osim onoga što je najpotrebnije – prisutnosti roditelja.

 

imageI zato se žalim jer, iz perspektive učitelja, znam što se sve nudi učenicima i njihovim roditeljima. Znam da većina dodatnih stvari učiteljima olakšava rad već i zbog toga što ga ubrzava. Ali, činjenica je i da previše materijala djeluje demotivirajuće i odbija učenika od ulaganja bilo kakvog napora u učenje, a istovremeno roditelju stvara lažan osjećaj da svome djetetu zapravo, uz svu silu materijala, nije ni potreban. I zato je teško pronaći zlatnu sredinu, zadovoljiti i roditelje i učitelje, kako bismo zajedničkim snagama učenika naučili da bude odgovoran i samostalan. 

Svi se slažemo da nešto treba mijenjati, ali promjena nema. Školstvo je zbog svoje složenosti uvijek zadnje na redu. Iako je temelj za sve druge djelatnosti jer se sve mora naučiti, promjene nas uvijek zaobilaze. Nema jasne strategije razvoja, a meni se čini da će tek s njom doći do bitnijeg rasterećenja školske torbe.

Da sve ne bi izgledalo crno, izdvojit ću dva svijetla primjera iz bliske sredine:

· U Ludbregu je ove školske godine upisan jedan razred opće gimnazije kao izdvojeni pogon Prve gimnazije iz Varaždina i svi su učenici, zahvaljujući donacijama Grada Ludbrega i Varaždinske županije, na korištenje dobili nove laptope (je li to korak prema željama mnogih učitelja da umjesto tiskanih udžbenika imamo digitalne?)

· Zahvaljujući mogućnostima alata Microsoft OneNote i radionicama o njegovom korištenju koje je provela kolegica Lidija Kralj, neki učitelji OŠ Veliki Bukovec svoje su pripreme za nastavu počeli pripremati u ovoj digitalnoj bilježnici čime je rasterećena i nastavnička torba Smiješak (odlaze li papirnate pripreme u prošlost?).

Možemo li tako nastaviti?

Jesmo li esemesovski pismeni ili ne?

Pišete li esemesove ili radije telefonirate osobi koju trebate? Ukoliko vam polako trebaju naočale za čitanje sitnijih slova, vjerojatno ćete se ubrojiti u ovu drugu kategoriju. Meni još nisu potrebne, ali ću radije telefonirati jer mi je to brže što je vjerojatno povezano i s time da nisam u kategoriji korisnika koja najčešće i piše poruke – učenicima i studentima (najčešće zbog ekonomskih razloga). Međutim, često koristim MSN pa to nekako dođe na isto, iako korištenje tipkovnice na računalu i na mobilnom telefonu meni ni izdaleka nije slično.

Iako sam, dakle, malo lijena za pisanje SMS-a, osim ako trebam napisati vrlo kratke poruke tipa „krećeš?“, „gdje si“, „OK“, „može“ „Smiješak“ ili „hvala“, nakon čitanja teksta u jednim današnjim novinama, zaključila sam da se upravo zbog toga i ja ubrajam u suvremeni način korištenja spomenute tehnologije. Svi vidovi instant messaginga i poruke e-pošte direktno utječu na pisanje, u prvom redu na pravopis i sintaksu. Kao što su stručnjaci i većina odraslih najprije s uporabom mobilne telefonije i e-maila primijetili izostanak pisanja velikog slova, danas je na dnevnom redu sintaksa, tj. izostanak pisanja dijelova riječi, najčešće vokala.

Činjenica je da danas engleski jezik ima golem utjecaj na većinu svjetskih jezika pa tako i na hrvatski (kriva uporaba posvojnih pridjeva ili njihovo zamjenjivanje imenicom najzorniji je primjer – Motovun film festival). Međutim, potreba za ekonomičnošću u izrazu veći je razlog za kraćenje riječi kako bi se dobilo i na prostoru (do 160 znakova) i na vremenu. U svjetlu multitaskinga to je potpuno razumljivo jer treba stići „odraditi“ više stvari istodobno, u roku odmah.

Kako se postaviti prema ovoj sve raširenijoj pojavi? Što vi činite u privatnom životu? Pišete li baš uvijek velika slova u dopisivanju i sintaktički ispravne i potpune rečenice? Ili postupate dvojako – za obitelj i prijatelje jedno, u profesionalnoj uporabi drugo? Što kao roditelj reći djetetu koje tek otkriva čari dopisivanja? Što reći kao učitelj hrvatskoga jezika? Kako iskoristiti pojavu u nastavnom procesu?

U mojoj smo školi obilježili Tjedan cjeloživotnog učenja. Pričala sam o pismenosti i o promjeni percepcije samoga pojma unatrag stotinjak godina. Jesu li danas osobe koje su osnovnu školu polazile 4 ili 6 godina nepismene? Jesu li nepismeni oni koji nisu završili osmoljetku? Ili su nepismeni oni koji se ne znaju služiti internetom i ostalim IK alatima?

Jesmo li zapeli u generacijskome jazu?

clip_image002

Prvi tjedan

Ma ne, neću početi s onom „počelo je“ jer još počinje i jako je napeto i turbulentno. Osim što smo krenuli s novom školskom godinom, krenuli smo i u 1. razred! Moje je starije zlato doraslo za školu!

Iako smo cijelo ljeto razgovarali o školi i veselili joj se, nismo ni bili svjesni vlastite napetosti dok prvi dan mlađoj kćeri nismo zaboravili torbu s papučama za vrtić! Drugi smo dan prespavali budilicu, ali stigli na vrijeme Smiješak otvorenih usta! Od srijede smo nekako uhvatili ritam pa će valjda dalje biti kako treba. Da, riječ je o nama – roditeljima, ne o djetetu prvašiću Smiješak!

A prvi tjedan u mojoj školi? Svakako ga je obilježio raspored za moje sedmaše koji niti jedan sat tjedno ne dopušta zajedničko druženje Tužni smiješak u vidu DOD-a, DOP-a ili bilo kakve grupe unutar onih sedam sati obuhvaćenih prijevozom školskog autobusa. Jest da još ni ne znamo hoćemo li uopće u satnici i imati spomenute aktivnosti… Sve mi se čini da ćemo uvesti humanitarni rad: učiteljica će raditi u svoje slobodno vrijeme badava i za lijepe oči, a djeca isto plus organizacija prijevoza. Ili ću one rijetke zainteresirane za dodatnu nastavu uputiti da rade sami kod kuće, a školska televizija i školske digitalne novine pričekat će neko bolje vrijeme. Pomalo pesimistično, ali se nadam da do toga ipak neće doći.

Upoznala sam se i s petašima, malo smo čitali i sastavljali, malo ponavljali i razgovarali… Da nam ponavljanje ne bi bilo previše suhoparno, uvijek se pobrinu učitelji kojima rad s IK tehnologijama nije stran. Tako se na stranicama http://www.razredna-nastava.net/zbirka4r.htm mogu pronaći materijali za ponavljanje gradiva prijašnjih razreda:

clip_image002

 

 

Za prvi tjedan – dovoljno materijala (a i za dio drugog), a onda slijedi ispit predznanja i početak…

eLektire – lektire na dohvat klika

image Ovog nas je ljeta razveselio projekt – eLektire koji je predložilo i poduprlo Ministarstvo obrazovanja, znanosti i športa, a realizirali su ga Bulaja naklada i Hrvatska akademska i istraživačka mreža CARNet.

 

Na stranicama http://lektire.skole.hr dosad je objavljeno oko 200 cjelovitih djela hrvatskih i stranih pisaca s popisa obvezne školske lektire i šire, pregršt multimedijskih sadržaja (zvučni i videozapisi), a cilj je da na tim stranicama budu dostupne sve osnovnoškolske i srednjoškolske lektire – preko tisuću naslova! Dakle, zatrebaju li vam Priče iz davnine, Zločin i kazna ili Dundo Maroje, znate gdje trebate tražiti.

Knjige su besplatno dostupne učenicima i studentima, učiteljima i nastavnicima, a za uporabu eLektira potrebno je imati aktivan elektronički identitet (korisničku oznaku) u AAI@EduHR sustavu koju učenici i učitelji mogu dobiti od administratora imenika u svojoj školi.

Tekstovi djela objavljuju se u nekoliko formata: kao interaktivni sadržaj prikladan za pregledavanje na internetu, ali i u PDF formatu koji se može i ispisati te u posebno zabavnom „FLIP“ formatu koji omogućava listanje stranica elektroničke knjige na zaslonu računala.

image

Planirano je da projekt u potpunosti bude realiziran do kraja 2010. godine.

Opis stranica image

CARNet – Hrvatska akademska i istraživačka mreža odradio je izvrstan posao – stranice su pregledne i jednostavne za snalaženje. Uz kratku biografiju svakoga pisca nalazi se njegova fotografija, poveznice na sva njegova dostupna djela i na stranice s djelima i autorima koji se spominju u tekstu, a na dnu svake stranice su i poveznice na:

· stoljeće kojemu pripada stvaralaštvo autora (s popisom pisaca koji su djelovali u tom stoljeću, dostupnim djelima, zvučnim i videozapisima, zanimljivostima),

· hrvatsku ili svjetsku književnost (prema pripadnosti nacionalnim književnostima),

· dječju književnost (ukoliko joj pripada),

· književni pravac.

Svako djelo na početnoj stranici sadrži polazni tekst s napomenom prema kojem je izdanju napisan, status autorskih prava te mogućnost odabira formata za pregledavanje (web, PDF ili FLIP). I ovdje se nalaze poveznice i to na sljedeće stranice:

· autor,

· stoljeće,

· lektira – raspored djela po svim razredima,

· književna vrsta,

· književni žanr,

· pripadnost nacionalnoj književnosti,

· epoha.

image

Na dnu stranice su poveznice na djela i multimediju, a daljnje istraživanje ostavljamo svakome od vas.

Kako do željenog djela?

Nakon prijave (login) na naslovnicu, iz izbornika na vrhu stranice možete odabrati svoj sljedeći korak: čitanje novosti, pretraživanje djela po autoru ili naslovu, pregledavanje multimedijskih dijelova ili zanimljivosti.

image

Zatim su tu napomene u kojima možete saznati zašto nekih djela ima na popisu, a drugih ne te tražilica.

Do željenog djela možete doći na više načina: pregledom popisa autora, pregledom popisa djela ili korištenjem tražilice. Tražilicu ćete koristiti u slučaju da niste sigurni u podatke o djelu, ali znate ključne riječi prema kojima ćete tražiti, dok napredno pretraživanje nudi pretragu prema elementima vidljivim na donjoj slici.

image

Dakle, želite li pronaći djelo u kojemu se spominju domaći, a ne sjećate se ni naslova ni autora djela, u tražilicu upišite ključnu riječ „domaći“ i za rezultat ćete dobiti objašnjenje pojma i popis djela u kojima se spominje vaša ključna riječ.

image

Većina tekstova preuzeta je iz projekta Bulaja naklade Klasici hrvatske književnosti. Ono što je novo, zanimljivo i izuzetno korisno svakom učitelju ili nastavniku hrvatskoga jezika su multimedijski dodaci – zvučni i videozapisi pojedinih djela. Posebno bismo naglasili dostupnost videozapisa jer se na jednom mjestu mogu naći videozapisi s isječcima iz kazališnih predstava, TV drama ili filmova nastalih prema književnim djelima.

image

Nekoliko prijedloga za korištenje u nastavi

Osim što će učenicima, učiteljima i nastavnicima ove stranice biti od itekako velike koristi, možemo ih iskoristiti i na drugačiji način – direktno u nastavi. Kako?
Željeno djelo može se pročitati na satu, treba nam samo računalo s internetskom vezom. Prednosti:

· svi će pročitati djelo,

· vježbat ćemo čitanje – u sebi, naglas, kritičko, interpretativno…,

· motivirat ćemo učenike za čitanje jer je to tehnička novost koja će u startu imati prednost pred svojom papirnatom inačicom,

· pogledat ćemo ili poslušati dostupne multimedijske dodatke,

· učenici će se motivirati za čitanje nekog drugog sličnog djela,

· školskoj knjižnici ćemo smanjiti troškove za nabavu nekih djela,

· učenicima ćemo biti cool, što nije zanemarivo Smješko namiguje

Za početak školske godine dovoljno. Inovativne prijedloge uporabe eLektira, ali i svih tehnologija u nastavi možete pokazati i svojim kolegama – pošaljete li ih uredništvu časopisa Pogled kroz prozor.

eLektire su izvrsno štivo za proučavanje na početku nove školske godine pa s njima nastavljam i pisanje svog bloga. Svakako će biti puno riječi o lektiri i ostalim sastavnicama predmeta Hrvatski jezik, ali i o svim temama koje se tiču odgoja i obrazovanja djece i mladih te cjeloživotnog obrazovanja učitelja i nastavnika. Želim vam uspješan i ugodan početak nove školske godine!