Što očekujemo od početka?

Početak školske godine i volim i ne volim. Teško je ponovno uhvatiti ritam sa svom silom nagomilanih obaveza i zahtjeva koji samo pristižu, ponekad i za razdoblje unatrag. S druge strane, početak mnogim učenicima pruža šansu da zaista krenu od početka, da zaborave sve što ih je mučilo protekle godine, pokažu da su se promijenili, uozbiljili, postali odgovorniji ili opušteniji… I da ih učitelji iznova „dožive“. Još je ljepše kad dobijete pete razrede pa zaista sve kreće iz početka.

Prikaži detaljeKoliko je važan prvi dojam? Meni podosta, a učenicima još i više. Iako i njih i mene može prevariti, prvi dojam postavlja temelje naše dalje suradnje, i na svjesnoj i na nesvjesnoj razini. Ponekad se dogodi situacija da si od prve obostrano „legnemo“ i da takav odnos njegujemo sljedeće četiri godine. To je tako, s nekim nam je razredima lakše raditi, a s drugima teže. Meni je uvijek lakše sa živahnijima jer od njih dobivam povratne informacije, a od mirnog i pasivnog razreda… Nakon sata imaš osjećaj da te je pregazio teretni vlak, a oni su bili mirni i tihi!

Danas sam čula jednu zanimljivu informaciju i još razmišljam o njoj. Na roditeljskom sastanku u vrtiću moje mlađe kćeri pohvalila sam odgojitelje koji su programom predškole pripremili današnje prvoškolce za školske izazove. Tada je spomenuto pisanje zadaće u predškoli, koje smo nas tri mame djece koja su krenula u prvi razred, pohvalile jer je svrha te kratke zadaće dijete naučiti biti odgovorno i dosljedno, tj. naučiti ga dvije osobine koje će mu u životu biti najpotrebnije. Sam sadržaj zadaće pri tome je manje bitan jer postoje stalne rasprave o smjeru pisanja slova i brojki između škola i vrtića (pri čemu je opet bitniji razvoj fine motorike od izgleda slova). Šokirala me je izjava da je jedna majka odbila svoje dijete uključiti u program predškole kako ne bi krivo naučilo pisati! Ni nakon višekratnih pokušaja analiziranja takve odluke, nisam spremna prihvatiti razlog za odbijanje pedagoške pripreme djeteta za polazak u školu. clip_image001

Zašto pišem o tome? Kad dijete dođe u školu bez spoznaje da ima određene dužnosti koje mora izvršiti u određenom vremenu, ono je u startu zakinuto. Jest da za razvijanje discipline, samodiscipline i odgovornosti nije zaslužan samo vrtić, veći dio moraju odraditi roditelji, ali dijete treba imati svijest da ono nije centar svijeta i da se od njega nešto očekuje. I da neće roditelji uvijek biti ti koji će to napraviti umjesto njega. A to nije lako naučiti preko noći. clip_image002

Isto se događa i kad započnemo raditi s petim razredima – očekujemo da oni mogu i znaju neke stvari. Očekujemo da su samostalni u svome radu, da znaju reći i napisati što misle, da znaju pitati kad nešto ne znaju… Očekujemo da će se držati naših dogovora i vremenskih određenja, odnosno da će za zakazani sat pročitati lektiru ili pripremiti plakat. Očekujemo li puno? Mislim da to nisu velike stvari, ali za usvajanje tih navika treba vremena i ponavljanja. Nekome više, nekome manje. clip_image003

Zato je meni cijeli rujan u znaku upoznavanja. Najprije se upoznajemo poimence, zatim ponavljamo što se radilo u nižim razredima, pišemo ispit predznanja i komentiramo postignute rezultate. Čitamo nepoznati tekst, književnoumjetnički i novinarski, krasnoslovimo pjesmu, pišemo sastavak za domaću zadaću i u školi i radimo lektiru na satu. Iako je jedina ocjena ona iz recitiranja, ja sam dobila puno više – detektirala sam potencijalne recitatore i literate (nakon što sam usporedila sastavak za DZ i onaj iz škole), utvrdila gdje treba malo više stisnuti, tko ima problema s čitanjem i kako se odnosi prema problemima…

Učenici su od mene dobili ogledni sat lektire: čitala sam im na satu, uvukla ih u priču, razgovarali smo o sadržaju, likovima i njihovim postupcima, pronalazili opise u tekstu, prepričavali i prepisivali – sve ono što od njih očekujem za sljedeće satove lektire. Zadala sam sljedeće djelo za čitanje i detaljno objasnila što očekujem. I još nešto – odgodom čitanja lektire u rujnu opet sam neke učenike potakla na čitanje knjiga koje nećemo raditi za lektiru. U jednom ih je razredu sedmero pročitalo izborno djelo i ja ću ih s veseljem nagraditi peticom! Uspijem li zadržati samo te čitatelje, bit ću presretna jer sam učinila veliku stvar u današnje doba kad je čitanje mnogima „zadnja rupa na svirali“, i učenicima i njihovim roditeljima. clip_image004

Koliko je god školama teško nabavljati djela suvremenih autora, nadam se da ćemo ovaj mali projekt poticanja čitanja uspjeti popratiti mnoštvom novonabavljenih naslova Smiješak.

Jedna misao o “Što očekujemo od početka?

  1. Pingback: O čitanju i knjigama, ali i o još puno toga… | Pogled kroz prozor

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s