U savršenom svijetu osim prava postoje i obaveze

image U savršenom svijetu živjelo dijete koje bi svatko poželio: pametno, dobro, voljeno… Slušalo je roditelje i odrasle, s veseljem išlo svaki dan u školu, kad je napisalo zadaću, tražilo je još zadataka za riješiti. A što je tek voljelo čitati knjige! Bilo je omiljeno i društveno i imalo je dovoljno vremena za igru…

E, a sad Shrek kaže: Moš si mislit!

Nit ima savršenog svijeta, nit savršenog djeteta! I hvala bogu da je tako! Kad bi to, kojim slučajem, postojalo, čemu bi služili roditelji? Ne, ne, ne mislim kritizirati roditelje (i sebe samu :-))… Nisu ni roditelji uvijek dežurni krivac jer kao što ima loših zubara, loših kuhara, loših učitelja i loših roditelja, tako ima i dobrih zubara, dobrih kuhara, dobrih učitelja i dobrih roditelja. Dobrih i loših škola. Dobrih i loših učenika. Dobrih i loših ljudi…

clip_image002[1]Međutim, u tom bi savršenom svijetu ipak nešto bilo dobro: svako bi dijete imalo roditelje i bilo bi voljeno. Svako bi dijete imalo jednake šanse za bilo što u životu, ne bi bilo bolesno, s posebnim potrebama, gladno, iskorištavano… To bi bio jedini i dovoljan razlog da svi dignemo ruku za takav svijet.

U stvarnosti je sve drugačije. U stvarnosti se svijet nekoliko puta zaokrenuo oko svoje osi, a naše društvo, u svjetlu različitih reformi, odbacilo i pozitivne stvari. U stvarnosti biti učitelj i nije neko privlačno zanimanje za nas koji to jesmo ili, koliko od vas je izgubilo onaj polet početnika i promijenilo mišljenje od „ biti učitelj je zvanje“ u „biti učitelj je zanimanje“? Ukoliko niste učitelj, teško ćete razumjeti o čemu govorim kad kažem da bi svatko trebao probati biti učitelj barem tjedan dana. Samo tjedan dana pripremanja nastave, pregledavanja zadaća, ispravljanja različitih radova, ispitivanja, slušanja isprika ili onoga što nam učenik želi reći, provjeravanja lektire, individualiziranog rada ili rada s učenicima s poteškoćama u učenju. Tjedan dana strpljenja, razumijevanja, uvažavanja socijalnih poteškoća, skupljanja novaca za školsku kuhinju i autobus, dopunske i dodatne nastave. I još: tjedan dana s osmijehom na licu, dobrog raspoloženja, kondicije i radnog elana! Pomnožite to s brojkom od oko 90 učenika i evo vam razloga zašto neki od nas ne stignu gledati televiziju! clip_image003

U stvarnosti ja ne stignem gledati televiziju preko tjedna jer još nisam u onoj krasnoj kategoriji da su mi djeca odrasla. Prevedeno: nemam vremena od nagomilanih obaveza. Kako to objasniti mojim učenicima? Oni samo govore o pravima kao i većina roditelja. I u medijima se govori o dječjim pravima. Tko govori o dječjim obavezama? Zar samo mi, učitelji?

Danas sam čula jednu nadasve zanimljivu, nazovimo je tako, misao: „Pa što ti učitelji misle, dijete je u školi od 6 do 2, cijelo radno vrijeme nekog radnika, i onda još doma mora pisati zadaću!“ Halo, koja škola radi od 6 do 2? To bi barem trebali znati, ako nitko drugi, oni koji žive pokraj škole i čija djeca uglavnom dolaze u školu 5 minuta prije početka nastave (u našem slučaju 7 i 25). Što se mene tiče, zadaću ne moraju pisati. Ne moraju ni učiti. Ja ću ocijeniti ono što pokažu. Kako je pisanje zadaće obaveza svakog učenika, ona ulazi u ocjenu. A učenje? Možda bismo se trebali obratiti nekom inovatoru da smisli način kako znati, a ne učiti.

Negativno mišljenje o učiteljima, ponekad izneseno i s određenom dozom mržnje, činjenica je s kojom svi mi živimo. I navikli smo na nju. Jesmo li svi isti? Nismo. Jesu li svi roditelji isti? Nisu. Međutim, javnost je sklona sve učitelje strpati u isti koš, a sve roditelje ne. Svima nam se pripisuje kolektivna krivnja za različite stvari, svi imaju mišljenje o nama i našem radu (kao i o pravopisu i nogometu:-)), a nitko nas ne sluša kad govorimo što bismo htjeli i što bismo mi promijenili u školstvu. Eto, tako iz dana u dan, iz godine u godinu… Dovoljno je reći da nas razumiju samo oni koji žive s nama u istom prostoru, pri čemu ne računam braću koja žive u drugom prostoru. clip_image004

Obaveze djece, naših učenika? Danas smo na satu razrednika razgovarali o dobrim i lošim navikama. Naravno, svi su priznali da su lijeni, to nije nikakva sramota. Međutim, nisu lijeni za vježbanje sviranja različitih instrumenata. Je l’ to što te svoje obaveze plaćaju, uzrokuje i drugačiji stav prema njima? Ili stav roditelja? Ako ne novčani, onda vremenski? Ili škola uopće nije shvaćena kao obaveza?

Biti učenik je zanimanje, a svako zanimanje sa sobom nosi i određene obaveze. Obaveze učenika navedene su u različitim dokumentima koje svake godine ispočetka iščitavamo na prvom satu razrednika i na prvom roditeljskom sastanku. Netko nas posluša, netko ne. Netko shvati ozbiljno, netko ne. Nakon određenog broja godina u nastavi, i učitelji se nauče nositi s time da najčešće ne mogu promijeniti ono što su zasadili roditelji i ne uzimaju to k srcu.

Međutim, s vremena na vrijeme, pojavi se i razred koji nam ponovno vrati vjeru u smisao poučavanja, koji nas iznenadi voljom i trudom… Razred u kojem se čitaju i knjige koje nisu za lektiru (da, dočekala sam i to!), koji je ostvario prekrasan start u petom razredu, od 18 petica u diktatu o pisanju velikog i malog slova do redovitog pisanja domaćih zadaća. Koliko toj djeci znači pohvala i pozitivno okruženje, koliko se javljaju i žele, unatoč i ponekim poteškoćama, pokazati što znaju, koliko iza većine njih stoje njihovi roditelji… I nema remećenja rada kad su svi svjesni da mogu napredovati, javiti se, odgovarati, da će njihov trud biti prepoznat i nagrađen.

Kao i u svakom drugom razredu, samo kad bi to htjeli…

Biti kreativan je lijepa stvar. Ali, što znači kreativnost kad nema volje i upornosti da se ona razvija, kad nema dosljednosti i upornosti? Ni biti pametan nije dovoljno. Nikakav kvocijent inteligencije neće nadoknaditi upornost i rad. Ili statistički: ne uspijevaju najpametniji i najkreativniji, uspijevaju najuporniji. Prva prilika za provjeru statistike je peta godišnjica male mature, a prava provjera 10. godišnjica. Tad je sve jasno, i nama i njima.

3 misli o “U savršenom svijetu osim prava postoje i obaveze

  1. Pingback: O čitanju i knjigama, ali i o još puno toga… | Pogled kroz prozor

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s