Biti učitelj – ponos ili sramota?

I dok vani bjelina snijega mami na sanjkanje i ine zimske radosti, a mi u toplom domu pijemo jutarnju kavu, otvaram jedne dnevne novine i oblak se nadvije nad prekrasno jutro… Velika crna slova istoga časa potamne blještavu bjelinu i moje dobro raspoloženje i namjeru da danas pišem o temama vezanim uz predblagdanske dane. Umjesto uživanja u kavi – gorčina u ustima. I koliko god se trudila, i nakon petnaest godina me zaboli. Ne pristajem na karakterizaciju da smo svi isti.

Ne možete na temelju jednog neodređenog broja suditi o svima. I što god ja ili netko drugi rekao – neće li to ličiti na opravdanje? Moramo li se svi opravdavati zbog pojedinaca? Zahtijeva li javnost od nas upravo to? Da se svi pospemo pepelom jer – tko nas brani? Tko javno kaže da nismo svi isti, da ima onih kojima tu nije mjesto, ali i da većina dobro radi svoj posao? O našim problemima (od programa do socijalnih uvjeta u kojima učenici žive i uče) priča se samo kad ili to nekome odgovara ili kad se spomene štrajk. Sve ostalo vrijeme priča se o pojedinačnim primjerima s negativnim predznakom.

Zato se danas obraćam svima onima koji su Učitelji, koji još uvijek odolijevaju otrovnim strelicama odaslanim iz pera senzacionalističkih novinara, onim samozatajnim i kreativnim ljudima koji su svoj život posložili u skladu s trajanjem nastavne godine. Onim ljudima koji svakodnevno traže najbolje putove i rješenja za potrebe svojih učenika, kojima nije teško pročitati dodatnu literaturu i pitati kad nešto ne znaju, koji nedjeljom prave planove za cijeli tjedan i traže inspiraciju u dobrim stvarima svojih kolega. Svim kolegicama i kolegama koji odgajaju i kad svi drugi zakažu.

I zato sam na brzinu „prolistala“ stranice u prostoru koji ne zanima one koji ne znaju koliko vremena i truda treba za pripremanje „nekoliko sati nastave“. Zadržat ću se u okvirima svoga predmeta, koji se brojem digitalnih materijala i ne može baš mjeriti s, recimo, matematikom, ali i tu se ima ponešto za reći🙂.

lektira

· Uzbuna na Zelenom Vrhu

· Duh u močvari

· Petar Pan

· poznavanje lektire  

 

jezik

· nepromjenjive riječi

· pridjevi

· zarez u rečenici

· glagoli po predmetu radnje

izražavanje i stvaranje

· piramida priče

· vježba pisanja slobodnog sastavka

· slike ljudi

ostalo

· suradnja

korelacija

· Ježeva kućica, Branko Ćopić

motivacijske prezentacije

– Fran Mažuranić, Svemir

– Ivan Goran Kovačić, Smrt u čizmama

– Milan Taritaš, Šum šumi

Ovo je samo kap u moru onoga što anonimni učitelji svakodnevno rade, pronađen na stranicama koje poznajem. Pribrojite tome i sadržaje koji nisu digitalni, a kojih i ima najviše: tone nastavnih listića, izrađivanje različitih igara, učenje kroz igru, terensku nastavu, integracije i korelacije… I tako iz dana u dan, iz godine u godinu do brojke 40 i više…

O tim učiteljima nitko ne piše, ne dolaze novinari kako bi javnosti predstavili kako se od češera može izraditi hranilica za ptice ili kako roditelji predstavljaju svoja zanimanja učenicima drugih razreda. Nema ih ni kad učiteljica novopridošlog učenika romske nacionalnosti u dva tjedna (pri)uči na čitanje, a ni kad učenica sa svojim ocem izradi film o Vukovaru. Nitko ne pohvaljuje učiteljice/učitelje koji iz generacije u generaciju učenike uče bonton ili koji rade u kombiniranim razrednom odjelima. A oni ni ne traže pohvalu jer rade svoj posao.

Možda bi trebali baš to – tražiti pohvalu. Prilagoditi se suvremenim trendovima i stalno pričati o sebi, o sebi i još o sebi. Da, kad bi netko htio objaviti takvu priču😦. Dobar učitelj = dosada, nezanimljivost, slaba tiraža. Loš učitelj = zanimljivost, prodaja. Pa ti budi pametan…

Pamtite li vi svoje učitelje? Učitelje zbog kojih ste, ili usprkos kojih ste, to što danas jeste? Koliko su njihovi stavovi i njihov pristup utjecali na odabir vašeg zanimanja? Slažete li se da su i tad postojali učitelji i Učitelji? Ukoliko smo imalo slični, tad mogu reći da ste ih cijenili i poštovali i da se danas puno puta sjetite njihovih riječi. I sjetite se svog ponašanja na satu i svojih roditelja kad su odlazili u školu i načina na koji su pričali o školi…

Da, bila su to vremena kad je biti učitelj – nešto značilo!

Reagiranje Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske možete pročitati na adresi http://www.nszssh.hr/novostigal.php?what=1&tip=1&id=119&subgroupeid=119&bck=1

4 misli o “Biti učitelj – ponos ili sramota?

  1. Nazalost javnost je izuetno podlozna vec postojecem stereotipu o lijenim i preplacenim uciteljima. Nazalost bas sam neki dan “naletio” na prijateljicu i u neobaveznom razgovoru smo se (naravno) dotakli tekuce novcane problematike. Ja sam se pozalio na to da smo ostali bez bozicnica nasto je ona izbacila “ionak premalo radite”. Tipicno razmisljanje.
    Zalosti me cinjenica da trenutni obrazovni sustav ubija ucitelje kao profesionalce koji rade na obrazovanju i odgoju djece. Umjesto toga ideale nam suzbiju pravilnicima, piskaranjima, birokracijom, savjetnicima koji to nisu i drugim glupostima. Svi mi mladji smo vrlo brzo od starijih kolega u zbornici naucili da isticanje nije pozeljno niti pametno. I polako krecemo k onoj narodnoj “ne mozes me toliko malo platiti, koliko malo ja mogu raditi”.

    1. Meni se posljednjih godina sve više čini da je puno roditelja diglo ruke od svoje djece i da je samo meni, kao razrednici ili učiteljici, stalo do njihovog uspjeha jer kako inače objasniti činjenicu da, usprkos svim mojim naporima i razgovorima s učenicima i roditeljima, nije vidljiv ama baš nikakav napredak? I da se zbog toga najviše žalostim ja?

  2. Pingback: O čitanju i knjigama, ali i o još puno toga… | Pogled kroz prozor

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s