Obitelj kao projekt?

Jeste li se kad osjećali da, kao roditelj, imate točno određenu ulogu u projektu koji se zove „Obitelj“? Možda nazivanje obitelji projektom naizgled izgleda potpuno besmisleno, ali nije li obitelj nešto oko čega se stalno morate truditi i ulagati napore raznih vrsta da uspijete? Po meni je to najvažniji projekt u bilo čijem životu, bez obzira tko sve čini vašu obitelj. Znam da različiti ljudi imaju različite ciljeve, što je potpuno normalo, ali recimo da vam je odgoj djeteta/djece vrlo visoko na ljestvici prioriteta u životu. Ako jest, onda ste poput mene.

Biti član nekog projektnog tima sa sobom nosi određene obaveze. S obzirom na to koji ste član, i vaše su obaveze drugačije. Tko zna, možda ste voditelj projekta ili ulagač (čitaj financijer), nadzornik ili tek obični član. Ili, jednostavnije rečeno: glavna faca, lovator ili šljaker Smiješak. Možda, pak, svoju ulogu ne možete nazvati niti jednim projektnim imenom jer ste od svega pomalo. Ako je tako, bez vas projekt ne može uspjeti. Uzmimo slučaj da vašu obitelj čine i djeca pa bilo da ste majka ili otac, vaša je uloga neizmjerno važna jer vaš projekt mora uspjeti. Vaš je posao dugotrajan i iziskuje neizmjerno puno ljubavi i strpljenja, a najviše od svega – vašeg vremena.

Prije nekog sam vremena pročitala izjavu jedne poznate osobe u kojoj govori da je loša ispijačica kava, loša prijateljica, sestra i dijete jer vrijeme koje ima posvećuje svojoj obitelji. I ja sam tu negdje, bez onog epiteta poznat Smiješak. Možda pretjerujem i nisam nikako trendy, ali vrijeme izvan posla u prvom je redu namijenjeno mojoj obitelji. Djeca rastu strahovito brzo i bojim se da će ako samo trepnem, proći godine njihova života i odjednom će biti velike… i moj će projekt djelomično završiti .

Zato, kad dođu bilo kakvi školski praznici, cure su doma sa mnom. Neizmjerno se veselimo druženju, vožnji biciklom, rolanju i vremenu koje imamo na raspolaganju. Naravno, nismo cijelo vrijeme zajedno jer i one imaju društvo, ali smo stalno tu negdje. Posebno se veselimo radionicama. Kad nema organiziranih, izvadimo zalihe iz podruma pa izrađujemo nakit, bojamo gipsane figurice, izrađujemo prigodne sitnice…

Na svu sreću, uvijek se nađe i nešto organizirano. Ponekad ne znam tko više voli radionice varaždinskog Obiteljskog centra – djeca ili ja. Jest da sam dobila slobodno s uskrsne radionice Tužni smiješak jer se mlađe dijete požalilo da neće sjediti na stolici s mamom jer je dovoljno velika da bude sama Smiješak, ali je mama sudjelovala u proljetnoj radionici i baš je uživala.

To mi dođe kao antistresna terapija, pogotovo kad vrijeme ne dopušta rad u cvijetnjaku Smiješak. Družim se s djecom (ne samo svojom – ah, profesionalne li deformacije!), pričam s voditeljicama ili drugim mamama, bojam, režem, lijepim, smišljam… Prljam ruke, ponekad i odjeću i na kraju imam gotov proizvod! (Kad bi barem u nastavi hrvatskoga jezika bilo takve opipljivosti!). Naravno, radionica se produži i na sljedeći dan jer treba sve završiti i još dodati… Kad se ponovno sretnemo nakon par mjeseci, prisjetimo se što smo radili prošli put i što od onda možemo sami napraviti. I ponosni smo na svoj napredak.

Eto, povremena doza kreativnog igranja nešto je što bismo si svi povremeno trebali priuštiti kako svijet ne bismo zaboravili gledati očima naše djece. Vjerujete li i vi da bismo tad svi bili sretniji?

Šaljive narodne pripovijetke

Upišete li u tražilicu pojam iz naslova, vjerujem da ćete se razočarati ukoliko ste se nadali pronaći neku ideju za interpretaciju lektire. Uglavnom ćete dobiti informacije o izdanjima knjiga, izdavačima te priređivaču Stjepku Težaku. Kako pristupiti čitanju i interpretaciji knjige – ne. Teško za povjerovati da nitko nije podijelio svoje zamisli Tužni smiješak.

Pretražujući tako internetske baze podataka, prije godinu-dvije sam naišla na jednu prezentaciju namijenjenu učenicima nižih razreda i poticanju čitanja. Ideja zajedničkog čitanja na satu uz projekciju na platnu učinila mi se izuzetno primjenjivom za čitanje šaljivih narodnih pripovijedaka. Zato ovaj mjesec moji učenici nisu kod kuće čitali predviđenu lektiru jer smo to namijenili za sat.

clip_image002

Iz opere Ero s onoga svijeta

Ruku na srce, narodna književnost nije nimalo zanimljivo štivo petašima, ni bilo kojem osnovnoškolcu. Kako ih zainteresirati za čitanje teksta koji vrvi nepoznatim riječima, napisan je na dijalektu, govori o likovima koji njima baš ništa ne znače? Kako Podravce zainteresirati za narodnu književnost Hercegovine ili Dalmatinske zagore? I njihovim je roditeljima svijet narodne književnosti dalek jer su i oni rođeni u vrijeme kad je interes za narodnim stvaralaštvom, jednostavno rečeno, splasnuo. Jedino se možemo osloniti na bake i djedove, u najboljem slučaju. Kako im ipak pokazati da griješe ukoliko ni ne pokušaju, da su to univerzalne priče u kojima će uživati i koje će ih nasmijati? I kako im, istodobno, ne ubiti rasplamsanu ljubav za čitanje (zahvaljujući zavodljivosti Mire Gavrana i sanje Pilić)?

Kao rješenje se nametnulo čitanje na satu. Početna ideja da koristimo projekcijsko platno nije bila primjenjiva iz više razloga pa su učenici dobili svoj primjerak knjige, a ja sam pripremila svoj odabir pripovijedaka. Za uvod sam pripremila kratku prezentaciju o narodnoj književnosti, a onda smo prionuli čitanju Smiješak. Bilo je tu tekstova o nadmudrivanja žene i muža, žene i vraga, ciganima, Eri i Nasrudin hodži, ugađanju svima, muškim i ženskim poslovima …

Nakon što sam pročitala tekstove koje sam pripremila, učenici su dobili određeno vrijeme da sami pročitaju još pripovijedaka, a onda je svatko morao naglas pročitati jednu po svom izboru. Uvjerljivo najpopularnijima pokazale su se priče o ciganima i u jednom smo razredu pročitali sve koje su bile u knjizi. Zbrojite li, dakle, priče koje su čitali učenici s onima koje sam im pripremila (12), dobiva se zgodna brojka od preko trideset (ovisi o broju učenika u razredu) pripovijedaka koje su svi čuli i svi razumjeli. Mislim da je to i bit čitanja. Mogla sam ja njih natjerati da čitaju kod kuće, ali bi to bilo baš tjeranje i muka. I čitanje bez razumijevanja. Na ovaj su način spontano reagirali na tekst, smijali se, komentirali, uspoređivali sa svojim iskustvom i uživali u ugodnoj atmosferi na satu. Treba li napominjati da smo na kraju svi bili zadovoljni? i da su priznali da takvo što nisu očekivali?

Na lektiru se nadovezao i sat medijske kulture jer smo gledali lutkarski film Mate Bogdanovića „Gliša, Raka i Njaka“ po scenariju Kreše Golika i prema elementima narodne pripovijetke „Svijetu ne možeš ugoditi“. Uspjeli smo napraviti usporednu analizu teksta i filma te zaokružiti cijelu priču o narodnom stvaralaštvu pričanjem viceva (primjerenog sadržaja, naravno!).

I tako se sadržaj koji mnogi ni u ludilu ne bi uzeli u ruke pretvorio u nešto zanimljivo, svakodnevno i razumljivo, a popularnost priča o ciganima svjedoči da su od svih likova upravo oni mojim Podravcima najbliži jer ih poznaju.

Ususret Uskrsu – kreativne ideje za druženje s djecom

Kako se bliži Uskrs, a s njime konačno i nekoliko dana praznika, sve se češće organiziraju različite kreativne radionice, u vrtiću, školi, s prijateljicama, susjedama, obitelji… Nema ništa ljepše nego odvojiti vrijeme za svoje zlato, posvetiti mu punu pažnju iako to često znači da ćemo poslije 3 i pol sata spremati kuću i skupljati dijelove po svim sobama!

Naravno, jaja za školu smo ispuhali i zalijepili ih silikonskim ljepilom na štapiće za ražnjiće. Sad nam još preostaje kupiti ih na uskrsnom sajmu u školi. Drugu turu ćemo ispuhivati za vrtić, a što će biti s njima, ne znamo, kao ni hoće li preživjeti četverogodišnje ručice moje princeze koja 4. rođendan slavi upravo na Uskrs Smiješak.

Evo nekih ideja za igru i veselje. Cvjetna lopta ili jaje?

clip_image002

http://kre-kreativni.blog.hr/2009/04/1626075483/pripreme-za-uskrs.html

Vjenčić za vrata (naravno, moguće su različite varijante, pogotovo u boji :-)):

clip_image004

http://www.vilibald.com/index.php?option=com_content&view=category&layout=blog&id=27&Itemid=124&limitstart=10

Razigrane ovčice:

clip_image006

Što učiniti s kutijama u kojima kupujemo voće ili povrće? Prekrasnu škrinjicu za pisanice!

clip_image008clip_image010

http://hobbychic.blogspot.com/2011/03/djecji-diy-za-uskrs.html

Plava ptica i jednostavne pisanice:

clip_image012clip_image014

http://www.she.hr/obitelj/kreativan-djecji-uskrs

Još jedna ovčica i beba jaje Smiješak:

clip_image016clip_image017

http://85.94.76.153/clanak/uradi_sama/izradite_jedinstvene_ukrase_za_uskrs/3177

Što su učinile vrijedne ruke jedne bake:

clip_image019

http://www.057info.hr/galerija/knjiznica-ploca–kreativna-baka

Plastične čaše, žlice i vilice kao materijal za izradu zečeva???

clip_image020

http://www.kreativna-radionica.com/

Zeko od papira za najmlađe:

clip_image022

http://www.vum.hr/Slike/Fotografije/vesna_totic_radionice/05_radionica_uskrs.jpg

Ima toga još puuuuuno… Jedino što trebate/trebamo je dobra volja jer će tad biti i vremena, a onda i veselja i dječje radosti. Poigrajmo se, budimo načas poput naše djece jer nije važno da imamo uvijek čistu i pospremljenu kuću, pokošenu travu u dvorištu, oplijevljeni vrt ili sve stvari izglačane… Bit će u godinama koje dolaze još i previše toga za glačati i previše prašine za obrisati, korova i trave, a naša zlata nikad više neće biti mala i željna naše pažnje i našeg vremena. I neće pamtiti prašinu i korov, nego zajedničko druženje i osjećaj zajedništva i ljubavi. A to i jedino jest važno u životu Smiješak.