Ideja za lektiru „Tajni leksikoin“ Želimira Hercigonje

Sigurna sam da i vi imate nekoliko učenika u razredu koji jako vole čitati i stalno nešto čitaju, zapitkuju o knjigama, žele naglasiti da su saznali ovo ili ono i tjeraju vas da pročitate knjige koje niste ni mislili čitati… Uglavnom su to učenici koji su na satovima književnosti vrlo aktivni i koji često u pisanom izražavanju znaju zadiviti prekrasnim mislima, opisima, izborom riječi. Poneki od njih je možda čak i malo naporan u svom iskazivanju „načitanosti“ pa zašto im ne zadati zadatak kojemu će se morati malo više posvetiti? Usput će se malo igrati i učiteljice, ali svoje zadatke shvatit će vrlo ozbiljno.

Dakle, smišljajući zanimljivi način interpretacije lektire Tajni leksikon, pala mi je na pamet zgodna ideja: a što da zadam učenicima izvedbu cijeloga sata? Već sam i tako svojim čitateljima prije obećala da ćemo jedan mjesec satove lektire prepustiti njima kako bi prezentirali najzanimljivije knjige koje su pročitali tijekom godine. Zamišljeno – učinjeno: dvije su ruke strelimice poletjele u zrak i dogovor je pao.

Plan rada

Zadaci za učenice zadužene za lektiru

Korak 1.

Učenice su knjigu već pročitale pa su dobile tjedan dana za razmišljanje o pitanjima za interpretaciju. Pitanja su donijele već nakon vikenda, zajedno smo ih pogledale i prokomentirale.

Korak 2.

Trebaju napisati 18 pitanja za razredni leksikon koji će učenici ispuniti na satu. Svako će pitanje biti na posebnom listu papira kako bi svi mogli u kratkom vremenu sve popuniti, a onda ćemo leksikon uvezati.

Korak 3.

Zajednički ćemo izraditi nekoliko zadataka u programu Hot Potatoes da malo razbijemo dosadu na satu, na njihov prijedlog.

Zadaci za cijeli razred

· Svi su učenici dobili zadatak voditi dnevnik 18 dana i u njega zapisivati događaje vezane uz školu i slobodno vrijeme. Kad završe pisanje dnevnika, trebaju napisati sastavak o svojim aktivnostima tijekom tog vremena. Tako će dobiti pregled svog školskog života u skoro tri tjedna (a vjerujte, događale su se svakakve stvari!).

· Svi učenici trebaju pročitati lektiru i zapamtiti ili si pribilježiti osnovnu fabulu, znati prepričati kakav je odnos između likova i zauzeti stav prema njihovom ponašanju (s naglaskom na „podvale“ koje su Anamarija i Bojana smislile za Patriciju i njeno društvo).

Tijek sata

1. sat

Aktivnost 1.

Jedan učenik/učenica čita sastavak o svojim aktivnostima tijekom vremena u kojem su vodili dnevnik. Svi slušaju, a jedna od odabranih učenica usmjerava razgovor o pročitanim aktivnostima kako bi se obuhvatile sve zanimljivosti koje su se dogodile. Za ovaj dio izdvojeno je 10 minuta.

Aktivnost 2.

Jedan učenik/učenica prepričava sadržaj romana. Druga odabrana učenica usmjerava razgovor prema zanimljivim dijelovima: postavljaju se potpitanja, podsjeća na zaboravljeno. Aktivnost traje 20 minuta.

Aktivnost 3.

Hot Potatoes zadaci na računalima. Učenice su same sastavile pitanja za ove zadatke i same su ih upisale u kvizove, oblikovale i snimile. Odabrale su kvizove koji su odgovarali tipu pitanja. Aktivnost traje 10 minuta. Ukoliko su učenici prije gotovi, može se i njima prezentirati aktivnost stvaranja kvizova pomoću programa Hot Potatoes.

http://pil2.mscommunity.net/Portals/0/newsletter/kvizovi-zeljkaMB/Tajnileksikon2.htm

http://pil2.mscommunity.net/Portals/0/newsletter/kvizovi-zeljkaMB/Tajnileksikon3.htm

http://pil2.mscommunity.net/Portals/0/newsletter/kvizovi-zeljkaMB/krizaljka.htm

2. sat

Aktivnost 4.

Izrada umne (mentalne) mape ili grozda o likovima i njihovom odnosu. Potrebno je upisati osnovne podatke, koristiti natuknice. Aktivnost traje 10 minuta.

Aktivnost 5.

Učenici se podijele u parove prema vlastitom izboru nakon objašnjenja aktivnosti jer će najbolji par biti nagrađen peticom. Odabrane učenice pripremile su 12 kviz-pitanja: čitaju jedno po jedno pitanje, a učenici zapisuju odgovore. Smiju se dogovarati i imati pred sobom svoje bilješke, ali nemaju vremena tražiti odgovor u knjizi. Pitanja su različite težine, neka su jednostavna, a neka zahtijevaju dobro pamćenje detalja. Aktivnost traje 10 minuta.

Aktivnost 6.

Za ispunjavanje pripremljenog leksikona predviđeno je 20 minuta.

Zaključak

Odabrane učenice dobro su se pripremile za obradu lektire, posebno su bile zainteresirane za Hot Potatoes. Pripremljena pitanja su odraz njihovog shvaćanja i viđenja sadržaja koji su čitale. Ponekad učenici znaju biti i malo zločesti u postavljanju detaljnih pitanja pa im treba skrenuti pažnju da na većinu pitanja svi učenici trebaju znati odgovor.

Oba su sata protekla dinamično jer su se izmjenjivale aktivnosti, učenici su sudjelovali u radu i razgovoru o djelu, javljali se i komentirali sve što su smatrali važnim. Pisanje dnevnika iskoristili smo za razgovor o školskom životu, problemima koji su se javili tijekom tog vremena i razmatranje nekih događaja s vremenskim odmakom.

Ispunjavanje leksikona bilo je potpuno drugačije od onoga u knjizi jer nisu pred sobom imali cjelinu, tj. sva pitanja, već su odgovarali na svako posebno. Na taj se način izbjeglo čitanje tuđih odgovora, uspoređivanje i promišljanje pa će tek uvezana verzija dati pravi uvid u odgovore.

Sat je završio pitanjem još jednog čitatelja: „Učiteljice, a kad ću ja doći na red?“ Učiteljica je rekla: „U svibnju“, jer mora pročitati knjige koje će prezentirati (nada se da će biti nešto od Mire Gavrana čije im se gostovanje u školi jako dopalo) kako bi mu pomogla nekim novim idejama…

Napomena – mogućnosti vrjednovanja

· ocjenom valja nagraditi učenice koje su pripremile sat

· moguće je nagraditi učenika koji prepričava sadržaj romana

· mogu se vrjednovati umne mape – odnosi među likovima

· najbolji par u kvizu dobiva peticu, a mogu se vrjednovati odgovori svih parova

Oglasi

Povratne informacije – muke po razredništvu, 2. dio

 

image Prošli sam tjedan slušala webinar „Kritizirati, pohvaliti: kako učinkovito dati povratnu informaciju“ koji je održala Renata Takač Pejnović, trenerica soft vještina i IAC certificirani podučavatelj. Zanima li vas što znači navedena titula, zavirite na stranice Hrvatske udruge za coaching, a što je coaching, saznajte ovdje.

Tema je bila povratna informacija: pohvala i kritika, način kako je dati, tj. izreći, kada i kako. Svatko od nas drugačije daje povratnu informaciju osobama kojima je treba dati: svojem djetetu, susjedu, prijatelju, poslovnom suradniku, učeniku u školi… Isto tako, i mi primamo povratne informacije od različitih osoba. Nije isto dobivamo li povratne informacije od osoba koje poznajemo ili od stranaca, tražimo li ih ili dobivamo bez poticaja.

  Kako to izgleda u školi? Povratne informacije vrlo su česte, ponekad nečim izazvane (dobrim ili lošim), ponekad ih dajemo iz potrebe da nekome pomognemo ili ga upozorimo na nešto… U svakom slučaju, treba dobro odmjeriti mjesto, vrijeme i sadržaj poruke. Čak i kad dajemo pohvalnu informaciju, treba je dobro obrazložiti i naglasiti zbog čega je dajemo. Zamislite koliko je onda složeno kao povratnu informaciju – dati kritiku! clip_image002

Kad kritiziramo? Najčešće kad nešto ne valja ili se dogodi nešto neželjeno. Kako? Neki viču, drugi uvjetuju, treći pozivaju na odgovornost. Gdje? U hodniku, razredu, kabinetu, pred drugima, u četiri oka. Zašto? Jer smo se dogovorili jedno, a dogovor se ne poštuje, jer je netko nešto napravio…

Jeste li se našli u nečemu? Ja osobno ne vičem, odnosno vičem vrlo rijetko (nije da mi se ne viče – glasnice kažu da ne mogu!, ali tad se to vikanje zapamti Smješko otvorenih usta). Po prirodi sam glasna pa obično stišam ton i to je dovoljno. U prvim sam godinama bila puno nepopustljivija, možda i dosljednija u držanju svoje strane. Danas sklonija detaljnom ispitivanju situacije pa onda donošenju zaključaka. Od ove sam školske godine i pametnija pa i neke jednostavne razgovore obavljam u četiri oka, izvan učionice (za vrijeme sata) kako bih izbjegla klaunovsko ponašanje pojedinih učenika. Trudim se biti jasna i precizna u onome što govorim i tražim poštivanje dogovora.

 

clip_image004I što se dogodi? Nakon što je pod satom zaplijenjen mobitel koji je zaprimio poruku, opet se jučer jedan oglasio alarmom. Da, nakon što smo o tome razgovarali sijaset puta i svi su svečano obećali da će ih GASITI za vrijeme nastave, i nakon što su neki rekli da ih i ne nose u školu… E, to me razljuti, to nepoštivanje dogovora. Jesam li vikala? Ne, ušla sam u razred i čekala objašnjenje. Neverbalni su znakovi bili dovoljni.

Taj je primjer bio za izricanje povratne informacije pred svima jer je nosio sa sobom posljedicu (roditelj treba, prema Kućnom redu škole, osobno doći po mobitel što svi učenici znaju jer su čuli obavijest), kažnjavalo se ponašanje, a ne osoba i svi su trebali čuti rečenicu „Dogovorili smo se, a dogovor je prekršen!“ neposredno nakon događaja.

 

Jesam li se držala svih predloženih pravila za davanje povratne informacije? Procijenite sami nakon što pročitate predložena pravila:

· usredotočiti se na ponašanje, a ne na osobu

· procijeniti želi li osoba čuti povratnu informaciju

· biti specifičan i konkretan

· izričito pokazati učinak ponašanja

· dati mišljenje i dojam: Vidim…, Čujem…

· dati aktualnu povratnu informaciju

· dati PI u svoje ime: Ja vidim, čujem…

· provjeriti je li osoba razumjela PI

· slušati reakciju na PI, uzeti dovoljno vremena za nju

· po mogućnosti je dati u 4 oka (ukoliko situacija ne zahtijeva drugačije)

Danas dođem u školi i već me čeka jučerašnji krivac: „Tata je rekao da mobitel slobodno nekome poklonite!“. Evo, svi su čuli i zorno shvatili koja je svrha čuvanja mobitela do dolaska roditelja u školu. Kad će roditelj konačno doći, ovisi samo o njemu. Srećom da drugi tjedan imamo roditeljski sastanak pa ćemo još malo piliti po tome Razočarani smješko.

Riječ – dvije o riječi

Što je zajedničko blockbusteru, eventu, prime timeu, spin doctoru, headhunteru i mystery shoppingu?

Pretpostavimo da vi niste osoba koja se bavi mystery shoppingom i niste spin doctor ni headhunter. Pretpostavimo i da u prime timeu volite pogledati blockbuster i ponekad prisustvujete nekom eventu ili bar čitate o njima. Možda ste i trendy pa oponašate celebrityje i svim se silama trudite iskomunicirati svoje želje svom šefu…

A možda ste samo normalna osoba koja se svakodnevno koristi svojim jezikom na kojemu je moguće bez ikakvih problema reći da ste bili na nekom događaju, pogledali popularni film u udarnom terminu i čitali o nadglednicima koji kontroliraju prodavače u svojim trgovinama. Naravno da je to potpuno i, u ovakvim slučajevima, jedino ispravno.

Ukoliko ste jučer gledali nacionalno popularnu emisiju „Zvijezde pjevaju“, imali ste prilike čuti kako su se sudionici pripremali za nastup. „I onda smo mi to iskomunicirali i sve je OK.“ Što su napravili? Valjda su se dogovorili, riješili nedoumice, sporazumjeli se i sve je bilo u redu. Ono što riječ communicate znači u engleskome jeziku, ne znači i u hrvatskome. Imamo mi i našu riječ pa zašto je onda ne koristimo? Ne bismo se sporazumjeli?

image Neizmjerno uživam u knjizi profesorice Nives Opačić „Hrvatski u zagradama“ koja jedina javno šiba trendy medijske govornike i na svima razumljivi način tumači besmislene uporabe pojedinih riječi. Slušajući danas mlade voditelje i novinare po televizijama, ne znam bih li se smijala njihovoj težnji da što više zagade jezik stranim izrazima jer valjda misle da će izgledati pametnije koriste li što više pomodnih izraza ili bih se začudila kako im je siromašna kultura govorenja, ali i svijest o vlastitom jeziku kao nacionalnom identitetu.

Puno je besmislenih riječi u uporabu ušlo i iz političkog okružja pa svako malo nešto implementiramo u nastavu, imamo razne supportove i teaching stafove. Nije dosta da muku mučimo s izrazima iz IKT-a koji se sporo prevode, često i vrlo nespretno i informatička ih zajednica uporno ignorira. Da ne bude zabune, nisam ni ja čistunac, shvaćam da treba proći neko vrijeme da se prijevodi udomaće i da se, zapravo, nađe najbolje rješenje. No, ono što je dobro prevedeno, treba i koristiti. A ne biti trendy i povoditi se za svakom pomodnom besmislicom.

Ponešto o digitaliziranim knjigama

U prosincu se u mojoj školi „dogodila“ situacija: knjižničarka je nenadano morala na bolovanje i nije je bilo skoro dva tjedna. Naravno da plan B (zamjenu za nju) nismo imali jer nitko nije osposobljen za računalno posuđivanje knjiga. Posljedica: osmim sam razredima lektiru prebacila (na opće oduševljenje) u siječanj. Pogađate, nisu na vrijeme posudili knjige, a onda je više nisu ni mogli posuditi. No, u siječnju su je pročitali skoro pa svi, uz čitanje knjige planirane za siječanj.

Zna se i meni dogoditi da me učenici preduhitre pa za mene nema knjige ili predugo čekam s posuđivanjem, ali meni je lakše jer ću je posuditi na drugome mjestu. Moji učenici do najbliže gradske knjižnice imaju oko 15 kilometara i nije im uvijek lako posuditi knjigu, pogotovo ako je gradska knjižnica ima u malom broju primjeraka. Srećom, živimo u digitalnom dobu Smiješak!

Znate li da postoji digitalna zbirka književnih djela na hrvatskome jeziku? Na stranici http://dzs.ffzg.hr/popis.htm možete pronaći djela hrvatskih književnika poredana abecednim redom. Riječ je o projektu Filozofskog fakulteta u Zagrebu, točnije Odsjeka za informacijske znanosti na čelu s prof. dr. Jadrankom Lasić-Lazić. U projektu su sudjelovali studenti istog odsjeka, a odvija se u suradnji s Hrvatskim savezom slijepih . Objavljeni su tekstovi koji su oslobođeni autorskog prava te koje su nakladnici i autori besplatno ustupili.

Evo još nekih adresa na kojima se mogu pronaći knjige i slikovnice u digitalnom obliku:

image

http://www.digitalne-knjige.com/ugovor.php ,

image

http://www.digitalne-knjige.com/sveknjige.php ,

 

PJESME I PRIČE
nazad na popis pjesama i priča

MACA PAPUČARICA

U MALOM selu, su malene kućice i u svakoj ima djece u šarenim košuljicama sa crvenim i plavim papučicama na nogama. U tom selu vlada lijepi red. Sve kuće su bijele, svi krovovi na kućama crveni, svi prozori zelenih kapaka. Dvorišta su očišćena i cesta je ravna. Sve je u najljepšem redu, samo su djeca neuredna. Navečer prije spavanja, nitko ne sprema papučice. Narednog dana traže ih pod stolom, iza peći, na stepenicama, u kolicima, među drvećem, u džepu očeva kaputa i poslije dugog traženja nađu jednu papuču u kuhinji, drugu u sobi. Jadnog jutra kada su već u svim kućama, u malom selu spremali doručak i djeca se budila, mali Ivica je uzalud tražio svoje papuče.
– Mama, gdje su moje papuče? – pitao je.
– Ako ih nisi spremio sinoć, odnijela ih je maca – odgovorila je mama.
– Mama, gdje su moje papuče? – vikala je Slavica u susjednoj kući.
– Ako ih nisi sinoć spremila, odnijela ih je maca. – rekla je mama.
– Mama, gdje su moje papuče? – pitao je Tončić u trećoj kući.
– Maca ti ih je odnijela, jer ih nikad ne spremaš! – odgovorila je mama.
– Mama, gdje su moje papuče? – upitala je Tonka.
– Maca ih je odnijela. – odgovorila je mama.
Cijelo selo je mirisalo na slatku kavu, a djeca su bila gladna. Bosi su posjedali za stol, napili se tople kave, a zatim je Ivan stao na prag kuće i zavikao preko ceste:
– Slavice, dođi k meni!
Slavica je potrčala na prag i rekla:
– Rado bih došla k tebi, ali ne mogu. Maca mi je odnijela papuče.
– Tončiću! – zvali su Ivica i Slavica – Dođi k nama!
Tončić je također dotrčao na prag kuće i odgovorio:
– Maca mi je odnijela papuče!
I Tonka je došla bosa na kućni prag. I njoj je maca odnijela papuče. U svim kućama su otvarali vrata i sva djeca su na prag dolazila bosa.
– Maca mi je odnijela papuče! – govorili su jedno drugom.
Skakutali su s jedne noge na drugu, jer im je bilo hladno. Ubrzo je zasjelo sunce i djeci je bilo toplo. Bosi i u šarenim košuljicama otišli su na cestu.
Pitali su se:
– Kuda je maca odnijela naše papuče?
– Potražimo Macin dom. – rekao je mali Jure.
Otišli su. Sišli su sa ceste i išli po rosnoj travi. Stigli su do šume i išli sve dalje, dalje. Išli su po mahovini, slušali pjevanje ptica između granja, tražili Macin dom. Usred šume našli su bijelu kućicu sa crvenim krovom. Prozori su bili puni ruža, a na vratima je bio natpis –
MACA PAPUČARICA
Maca je čula djecu i otvorila im vrata.
– Draga djeco, što želite?
– Papuče! – molila su djeca.
Sve ih je pozvala u kućicu. U kućici su bile police, a na policama plave i crvene papučice. Kakav red je bio u kućici! Djeca su se divila.
– Neka svatko uzme svoje papuče. – rekla je Maca Papučarica.
Ali to nije bilo lako. Papučice su bile očišćene i zakrpane. Sva istrgnuta dugmad bila su ponovo prišivena. Djeca su ih jedva prepoznala. Luka, najmanji od sve djece nije pronašao svoje papučice i bio je jako tužan.
– Kad padne snijeg, sašit ću ti nove papučice! – obećala mu je.
To su čula i druga djeca. Svi su se okrenuli i molili:
– I meni! I meni!
Maca Papučarica im je mahnula rukom i rekla:
– I vama ću ih sašiti!
Zatvorila je kućicu i promatrala kroz prozor kako djeca u šarenim košuljicama, u crvenim i plavim papučicama žure kući. Posljednji je trčao Luka. Luki će sašiti najtoplije papučice preko gležnjeva. Ivici takve da će ih moći nositi kad radi gimnastiku. Papučice male Slavice biti će lijepe kao mamine. Tončiću koji gubi svako dugme, moram sašiti papučice bez dugmadi. A drugoj djeci? Svakome onakve kakve najviše želi. Eh, tako ću svima ugoditi! – razmišljala je Maca Papučarica kad je gledala za njima. Zatim je zatvorila prozor i zaspala. Danas pada snijeg i Maca Papučarica šije papučice za djecu iz malog sela. Postavit će ih zečjom kožom da budu mekše.
Tko zna hoće li ih djeca spremati prije spavanja?

E. Peroci

http://www.vrtic-tratincica.hr/pjesmeiprice/pjesmeipriceview.asp?key=12 ,

 

image

http://www.inet.hr/~zlpavlic/JK/ ,

image

http://www.elektronickeknjige.com/ ,

image

Naslov

Autor

Izdanje

A zašto ne bi

Grigor Vitez

Zagreb, Alfa, 1993.

Koko i duhovi

Ivan Kušan

Zagreb, Znanje, 1997.

Plavo nebo

Andrea Petrlik Huseinović

Zagreb, Kašmir promet, 2001.

The Blue Sky

Andrea Petrlik Huseinović

Zagreb, Kašmir promet, 2002.

Poruka

Vjekoslav Vojo Radoičić

Zagreb, Kašmir promet, 2001.

Potjeh

Ivana Brlić Mažuranić

Zagreb, Hena com, 1997.

Priče

Sida Košutić

Zagreb, Kršćanska sadašnjost, 2001.

Regoč

Ivana Brlić Mažuranić

Zagreb, Hena com, 1998.

Priča o kravati

Božidar Prosenjak

Zagreb, Academia Cravatica & Alfa, 2001.
(na hrvatskom, engleskom i japanskom jeziku)

Ciconia Ciconia

Andrea Petrlik Huseinović

Zagreb, Kašmir promet, 2003.
(na hrvatskom i engleskom jeziku)

Isusu za rođendan

Milka Tica

Zagreb, Naklada Jurčić, 2003.

http://www.nsk.hr/Library.aspx?id=450 ,

image

http://www.kresimirpintaric.com/.

Ima toga na internetu još, samo treba kopati Smiješak i proslijediti korisne informacije našim učenicima – možda im ovakav način čitanja bude dodatna motivacija da i pročitaju zadano djelo Smiješak. O zvučnim knjigama i interaktivnim pričama – neki drugi put.