Dnevnik Ane Frank i sudbina Lee Deutsch – korelacija hrvatskog jezika i povijesti

Prije nekoliko mjeseci sam u nekim dnevnim novinama ili čak na televiziji usput saznala za ime Lea Deutsch. Više ne znam ni koji je bio povod, jedino se sjećam da je tema bila povezana s glumom i holokaustom. Vjerojatno bi mi ta informacija potpuno izblijedjela iz pamćenja da nisam s kolegicom iz povijesti dogovorila korelacijsku nastavu na temu holokausta i Dnevnika Ane Frank.

Povijest je predmet s kojim nastava hrvatskoga jezika često dolazi u različite dodire: neke nastavne jedinice nadovezuju se na gradivo iz povijesti, za razumijevanje drugih – nužno je razumijevanje povijesnih mijena i događanja, bilo da se radi o nastavi književnosti, medijske kulture, izražavanja ili nekih dijelova nastave jezika.

Mislim da se o Dnevniku Ane Frank i ne treba pričati prije nego se tema holokausta obradi iz povijesti. Proučavajući ulomke iz Dnevnika u različitim čitankama i pripadajućim radnim bilježnicama tamo negdje u studenom, sama od sebe se nametnula suradnja s nastavom povijesti. U školi nemamo dovoljan broj knjiga da bih je zadala za lektiru, a htjela sam obuhvatiti što više ulomaka za čitanje, za što mi je trebao puno širi kontekst – odlučila sam, dakle, ispitati stanje stvari s gradivom iz povijesti. S obzirom da je ta tema na redu za obradu u veljači, bilo je dovoljno vremena za odgovarajući pripremu.

                                        Slika 1. Mrežne stranice Hrvatskog povijesnog portala

U međuvremenu je i kolegica iz povijesti prisustvovala Predstavljanju nastavnih materijala za podučavanje o holokaustu i za prevenciju antisemitizma i donijela sa sobom dosta materijala za nastavu. Između njih se našao i materijal o sudbini spomenute Lee Deutsch , priprema za izvođenje nastavne jedinice koja se može preuzeti i u PDF formatu sa stranice http://college.usc.edu/vhi/leadeutsch/index.php , uz videosvjedočenje poznatog glumca Relje Bašića. Do materijala se može doći i preko Agencije za odgoj i obrazovanje i MZOŠ-a.

Tražeći po internetskim stranicama materijale o Dnevniku Ane Frank, opet sam posegnula za stranicama posvećenim povijesti – o Tragičnoj sudbini Ane Frank čitala sam na Hrvatskom povijesnom portalu, a pronašla sam i videoisječak koji prikazuje kako Ana gleda s prozora svoje kuće.

Poslužila sam se i stranicama Muzeja Anne Frank na engleskom jeziku kako bih učenicima pokazala fotografije kuće u kojoj se Ana skrivala.

                                                    Slika 2. Mrežne stranice Muzeja Anne Frank

Tijek nastave

a) Povijest

Kolegica iz povijesti obradila je temu holokausta u prvoj polovici veljače pa smo uskladile daljnje aktivnosti.

b) Hrvatski jezik

Za Dnevnik Ane Frank planirala sam dva sata. Učenici su podijeljeni u skupine, a svaka je skupina dobila svoje zadatke:

· tri skupine dobile su ulomke iz Dnevnika Ane Frank, trebale su ih iščitati, utvrditi vrijeme zapisa, likove koji se spominju i napraviti kratki prikaz teksta (skupine A, B, C)

· jedna je skupina dobila materijale o Tragičnoj sudbini Ane Frank preuzete s Hrvatskog povijesnog portala. Trebali su ih pročitati i pripremiti sažetak (skupina D),

· posljednja je skupina trebala pripremiti kratak prikaz holokausta prema obrađenom gradivu iz povijesti, služeći se knjigama za nastavu povijesti i materijalima s Predstavljanja (skupina E).

 

Sve su skupine trebale rezultate svoga rada predstaviti pred razredom. Redoslijed prezentacija:

1) Skupina E predstavlja svoj sažetak – ponavljanje spoznaja o holokaustu

2) Skupina D predstavlja svoj sažetak – upoznavanje s obitelji Ane Frank, njihovim životom, skrivanjem i sudbinom

3) Zajedničko čitanje jednog ulomka iz Dnevnika

4) Skupine A, B i C predstavljaju svoje sažetke

5) Pregledavanje fotografija iz Muzeja Ane Frank (računalo, projektor, internetska veza)

6) Ponavljanje spoznaja o stradanju Židova u Hrvatskoj za vrijeme II. svj. rata – razgovor

7) Čitanje Priloga 1.: Lea Deutsch – prva hrvatska dječja glumačka zvijezda

8) Gledanje videosvjedočenja Relje Bašića o njegovim sjećanjima na L. Deutsch (DVD ili internet)

9) Čitanje Priloga 2. i Priloga 3. o sudbini djevojčice Lee

10) Razgovor o Lei Deutsch i povezivanje sa sudbinom Ane Frank

c) Povijest

Nastavak gradiva o holokaustu, povezivanje sa stradanjima Hrvata u posljednjim ratovima

d) Hrvatski jezik

Gledanje filma Roberta Begninija „Život je lijep“ (dva školska sata, 88 minuta), interpretacija i sinteza gradiva o stradanjima djece za vrijeme Drugog svjetskog rata i ratnim temama u književnosti (jedan sat).

Vidljivo je da je za temu holokausta u okviru nastave hrvatskoga jezika predviđeno 5 nastavnih sati. Mislim da je to u potpunosti opravdano jer je temi pristupljeno s dva različita gledišta (povijesnog i književnog), povezana je sa sudbinom stradanja hrvatskih Židova, stradanjem djece u ratu, a pružila je i niz mogućnosti za daljnje aktivnosti (pismeno izražavanje: pisanje intervjua s Anom Frank, pisanje pisma, tema za školsku zadaću…).

Hot Potatoes u gramatici: uvježbavanje glagolskih oblika

Šesti razred, morfologija. Jeste li i vi jedan od onih učitelja koji potiho mrmljaju da ne vide svrhu učenja glagolskih oblika, pogotovo aorista i imperfekta (o kondicionalima da ne govorim!), jer bi bilo bolje da učenici u osnovnoj školi nauče dobro čitati, pisati i govoriti? Ili ste iz one grupe koja to očekuje od razredne nastave kad primi petaše i ljutite se na učiteljice jer ih to nisu naučile? Ili ste samo umorni od silnog sprezanja i kad mislite da ste izvježbali sve što ste mogli, ispit znanja pokaže da je primjena nešto posve drugo.

Kako doći do primjene znanja, konkretno – razumijevanja uporabe glagolskih oblika, a da se izbjegne dosadno sprezanje desetaka i desetaka glagola? Je li to moguće? Kako učenike uopće motivirati da se prihvate toga posla, pogotovo za domaću zadaću?

U sustavnom poučavanju i proučavanju gramatičkih zakonitosti nužan je red i redoslijed. Učenicima stalno treba objašnjavati koja je svrha onoga što se uči, potičući ih da razmišljaju zašto su upotrijebili baš taj oblik koji su upotrijebili (jer glagole govore od rođenja, a da uopće nisu razmišljali o tome), čemu, primjerice, služe glagolski pridjevi, kad ćemo ih sve uporabiti… Najljepše je kad oni (učenici), ničim izazvani, usred neke vježbe kažu: „Učiteljice, to je pridjev nastao od glagola!“ Aha, osim što smo tada silno ponosni na to postignuće u njihovom razmišljanju, neizmjerno ih je korisno pohvaliti za napredak i opet ponoviti svrhu i cilj.

Želimo li da naši učenici iz osnovne škole izađu sa sviješću da su obogatili svoj jezik i govor, da će znati govoriti u svakoj situaciji, uspješno napisati bilo kakav oblik administrativno-poslovnog stila, znati obrazložiti zašto je to tako a ne onako, biti pravopisno točni i pravogovorno korektni – moramo se potruditi da im put do tog cilja učinimo zanimljivim (ako već ne primamljivim – onda bar podnošljivim).

Ajmo im ponuditi zadatke u Hot Potatoesu za vježbanje gramatičkih oblika! Evo nekoliko mogućih primjera za zagrijavanje. Ovakav će način vježbe i provjere biti zanimljiviji, a ograničenje vremena dat će mu i dodatnu „draž“ za sve one koji vole natjecanje. Naravno da ćemo vrijeme rješavanja ograničiti tek kad svi učenici uvježbaju tražene oblike ili ograničenje postaviti prema kategorijama, tj. prema uspješnosti usvajanja gradiva (recimo od 20 sekundi do 1 minute).

Kviz JMatch (uparivanje pojmova) tako će zamijeniti onaj nezanimljiviji dio – vježbanje sprezanja glagola jer je vizualno privlačniji, odvija se na računalu, a opet – učenici moraju razmišljati o odgovorima i prepoznati o kojemu je obliku riječ.

Na istoj razini usvajanja gradiva možemo im ponuditi zadatak u JMixu (izmiješani poredak) – primjerice, zadani glagol pravilno poredati po glagolskim osobama i broju ili u JQuizu (višestruki izbor) – prepoznati traženi oblik.

Zadaci u JClozeu – popunjavanje praznina u tekstu traženim oblicima riječi – zgodni su za uvrštavanje pravilnih oblika glagola u tekst, a križaljka za rješavanje zadataka koji podrazumijevaju učenje kod kuće .

Naravno da pri stvaranju zadataka treba voditi računa o mogućnostima učenika i tehničkoj podršci ovakvom načinu izvođenja nastave, a zadaci se nakon nekoliko godina nakupe – uvijek ih možete dorađivati i mijenjati i stvoriti zbirku koja će poučavanje učiniti zanimljivijim, a vježbanje ugodnijim. Uvjerite se i sami.

Brisanje prašine ili o školskim natjecanjima

Kakva je veza između brisanja prašine i kreativnosti, osim iznalaženja najkreativnijih načina da traje što kraće? Prašina, ne kreativnost ! Ne znate? Ista kao i kod čeprkanja u vrtu i oko cvijeća za neke ili heklanja i štrikanja za druge: možete prekrasno sagledati probleme koji vas muče, kratkotrajne ili dugotrajne. Svašta se rodi u glavi kad skidate mrlje s namještaja ili stružete stvrdnuti plastelin s tepiha! Ne mislim samo na one silne monologe koje vodimo sami sa sobom, kad se razračunavamo s onima koji su nas zatekli nespremne ili na smišljanje pametnih odgovora za sljedeći put. Brisanje prašine i čišćenje dođe kao neka vrsta terapije (s predmetkom psiho) jer stvara odmak, vremenski i emocionalni, približava nas svakodnevnim problemima i brigama nasuprot školskima s kojima naprosto cijeli dan dišemo. Pojednostavljuje složenost svakog problema jer radimo ono što i svi smrtnici – brinemo o uvjetima življenja. Nije li to divna stvar?

Nadam se da niste pomislili da volim brisati prašinu?! Da, brišem je, ali u tome nisam ni redovita ni dosljedna i NIKAD je neću početi brisati kad mi je dosadno. Ali, u subotu su mi se zaista otvorile oči kad sam skidala tragove bojica s televizora. Motam neke stvari po glavi već duže vrijeme i nikako da odlučim što napraviti i na kakav način jer…

… radi se o školskim natjecanjima, ponajprije o onome iz poznavanja hrvatskoga jezika. Prvo sam bila strašno ljuta pa razočarana pa rezignirana pa opet razočarana, u nekoliko se trenutaka osjećala vrlo budalasto i naivno, odbijala čuti i jednu riječ o natjecanjima. Onda me malo raspoložilo otkazivanje školskog natjecanja iz geografije jer su procurili rezultati. Aleluja! Konačno nešto dobro.

Zašto se ljutim? Zbog načina na koji se određuje broj učenika koji će na županijsko natjecanje, odnosno kvota koje su različite u svakoj županiji! Jako sam ljuta jer ono što je u jednoj županiji dovoljno za županijsko natjecanje – u drugoj nije ni blizu. Ljuti me naputak da županije same određuju koliko učenika ide dalje prema materijalnim mogućnostima! Ukoliko ne postoje jednaki uvjeti za svakog učenika u Republici Hrvatskoj – natjecanje treba ili promijeniti ili ukinuti. Nema tu pravde i ravnopravnosti kad unaprijed znate da dalje ide 8 ili 10 učenika po razredu (dodat ću ja: je l’ to znači „8 najboljih, bez obzira na postotak riješenosti?“) …

Da sam naivna – jesam jer vjerujem da u svemu naši učenici moraju biti ravnopravni. Vjerujem da svaki učitelj mora biti dovoljno moralan i profesionalan da ne pomaže svojim učenicima u rješavanju školskog testa. Vjerujem da nitko ne namješta postotke za svoje učenike. I vjerujem da na županijsko natjecanje mogu ići samo oni učenici koji su uredno i na vrijeme prijavljeni za natjecanje i čije su škole NA VRIJEME, tj. DO ODREĐENOG DATUMA poslale rezultate školskih natjecanja!!!

I, na kraju, razočarana sam što svojoj učenici moram objasniti razloge zbog kojih joj 72 % riješenosti ove godine nije bilo dovoljno da ide na županijsko natjecanje (i zašto smo tjedan dana uopće čekali da saznamo koliki je bio postotak za dalje). Razočarana sam sobom i svojim kolegama koji znaju što se događa svake godine na školskim natjecanjima i šute. Razočarana sam zbog svih onih kolega koji sa svojim učenicima kontinuirano rade u dodatnoj nastavi, često izvan satnice, i koji mirno prihvaćaju uvjete koji se mijenjaju svake godine.

Otvoreno ću reći:

· ja ne želim školsko natjecanje! Svaka škola može organizirati školsko natjecanje i odabrati učenike za daljnju razinu – neka to bude međuopćinsko ili gradsko natjecanje. Neka se zna koliko učenika iz pojedine škole (prema ukupnom broju učenika škole) može pristupiti međuopćinskoj razini. Tada nikome ne bi palo na pamet ono što im pada sada jer bi zadatke i rješenja imala jedna osoba – tajnica/tajnik međuopćinske smotre. I iz svake bi škole dalje zaista išla djeca koja to zaslužuju.

· Ne želim da se zadaci šalju elektroničkom poštom jer se opet može dogoditi „curenje“ (možemo li biti sigurni da dijete čiji je roditelj učitelj ili nastavnik hrvatskoga jezika u jednoj školi, a ono polazi drugu – zaista može riješiti test 100 %? Ili će tek županijsko natjecanje pokazati „u čemu je štos“?).

· Želim da se odredi isti postotak za pristup županijskoj razini – neka bude 80 ili više %, ali neka bude jednak za sve! Na međuopćinskoj razini nitko neće moći naštimavati rezultate!

· Želim da se poštuju propozicije natjecanja, a ne da su neke škole povlaštene i smiju svoje rezultate slati i nakon zadanog roka.

· Ne postoje li jednaki uvjeti za održavanje županijskih natjecanja u svim županijama Republike Hrvatske – ukinimo natjecanje.

Kakvu to sliku šaljemo svojim učenicima kad se događa da, zbog materijalnih uvjeta, čak ni na državno natjecanje ne idu dvije učenice s jednakim brojem bodova u županiji, nego samo ona čija je mentorica… Pregrist ću jezik i zašutjeti jer sam opet ljuta. Uzet ću krpu i počistiti i onu prašinu koja mi je ostala od jučer. Još bolje, primit ću se kuhinjske nape, sigurno ću lakše zaspati i duže živjeti.

Što je meni ovo trebalo?