Što smo slušali kad smo mi bili djeca?

 

Kad su moje princeze bile bebe, svašta smo im pjevušili: od mrmljanja pjesama koje smo nekada pjevali u školskom zboru, preko neizostavnih dječjih pjesama naše mladosti (osim Zeke i potočića) do božićnih napjeva. Repertoar je baka nadopunila pjesmama svoje mladosti pa je moje mlađe zlato moglo zaspati samo uz „Hajde Kato, hajde zlato“, a starija uz „Koku bjeloperku“. Poslije smo nabavili CD-ove različitih dječjih zborova za slušanje u autu i svaki se put raznježili kad smo čuli neke davne pjesme…

Na YouTubeu se, naravno, mogu pronaći svi željeni naslovi, a za početak nisam mogla odoljeti pjesmi “U svijetu postoji jedno carstvo” i nezaboravnom Branku Kockici (za sve nas koji smo odrastali uz njegovu emisiju):

U svijetu postoji jedno carstvo

Smiješno kako nam nešto ostane u sjećanju jer smo ga zapamtili iz omiljene emisije, filma ili s radija, a tek kasnije, u odrasloj dobi, saznamo tko je autor stihova ili glazbe:

Bila mama Kukunka, bio tata Taranta (Bijelo Dugme)

Na sličan su način moja djeca u vrtiću naučila pjevati pjesmu “Kišobran za dvoje” koja je, gle čuda, starija od mene, a novo joj je ruho i spas od zaborava podarila djeci draga Antonija Šola:

Kišobran za dvoje

Slijedi neizostavna pjesma iz svake kupaonice uz koju su generacije roditelja djecu uvjeravale zašto treba prati zube:

Šubi dubi dubi

U mojoj je kući pjesma “Zeko i potočić” nepoželjna (skoro pa tabu tema) jer neki članovi obitelji imaju traume iz djetinjstva, a – prema pisanju na različitim forumima – nisu jedini. Nama ostalima nije tužna i volimo je pjevati:

Zeko i potočić

 

Za podizanje razine sreće, tu je neizostavna:

Kad si sretan

Kako je bubamarcu u svijetu crnih točaka? Priznajmo da se gledišta s godinama mijenjaju :-):

Nije lako bubamarcu

Kad se male ruke slože, sve se može! Djeci jedan od najdražih filmova i, prema istraživanjima, najdraža knjiga:

 

Iz pera Arsena Dedića:

Kad bi svi ljudi na svijetu

Za kraj ipak jedna suvremena pjesma, vesela i zarazna, koju volimo i moje princeze i ja:

 

Pozdrav djeci i odraslima koji se tako osjećaju!

Ljeto u gradu – daleko od mora :-)

Svi mi koji smo u ovim ljetnim vrućinama odlučili ostati na kontinentu i, zbog raznih razloga, izbjegli more, svakodnevno smišljamo aktivnosti za naše najmlađe. Kako su djeca doma preko dva mjeseca, a sunce najjače grije od 11 do 16 i naši najdraži više ne spavaju po danu, to je podosta sati za „ubiti vrijeme“. Nedostaje li vam polako ideja, pogledajte zanimljivosti koje pišu 3mame. Osim prijedloga za različite igre, možete pronaći i postove o knjigama i slikovnicama te recepte za kuhanje Smiješak.

Aktivnost koja moju djecu zaokuplja svakog tjedna u utorak od 10.30 do 12.00 je kreativna radionica koju organizira Gradska knjižnica i čitaonica „Mladen Kerstner“ iz Ludbrega u suradnji s Obiteljskim centrom Varaždinske županije . U sklopu brojnih aktivnosti koje Centar provodi tijekom cijele godine, za ljeto su osmislili radionicu „Kreativko“:

„Organizirat će se likovne kreativne radionice pod nazivom „Kreativko“ s ciljem  razvoja stvaralačkih i kreativnih sposobnosti kod djece i mladih , a sve to  pod vodstvom stručnih  djelatnika Obiteljskog centra. S obzirom da traju školski praznici i da djeca i mladi imaju dosta slobodnog vremena,  nadamo da će ih ti programi razveseliti  i da će se rado uključiti  u „Kreativka“. U tim radionicama mogu sudjelovati i roditelji jer su radionice namijenjene djeci predškolske i školske dobi. Radionice su besplatne za sve sudionike.“

Radionica u Ludbregu izazvala je podosta pažnje pa se svakog utorka okuplja tridesetak djece i pokoji roditelj u izradi maštovitih kreacija. Prva je radionica održana u prostoru Gradske knjižnice:

 

 

Međutim, prostor se pokazao skučenim pa smo se za izradu Rascvjetanih stabala i Ježića što šeću šumom preselili na otvoreno:

 

 

 

Uslijedila je Ogrlica šarenica i Motiv iz dubine:

 

Sljedeći tjedan čeka nas nešto novo i ne znamo tko se više veseli – djeca ili mame-učiteljice Vrući smiješak