Kad su moje princeze bile bebe, svašta smo im pjevušili: od mrmljanja pjesama koje smo nekada pjevali u školskom zboru, preko neizostavnih dječjih pjesama naše mladosti (osim Zeke i potočića) do božićnih napjeva. Repertoar je baka nadopunila pjesmama svoje mladosti pa je moje mlađe zlato moglo zaspati samo uz „Hajde Kato, hajde zlato“, a starija uz „Koku bjeloperku“. Poslije smo nabavili CD-ove različitih dječjih zborova za slušanje u autu i svaki se put raznježili kad smo čuli neke davne pjesme…
Na YouTubeu se, naravno, mogu pronaći svi željeni naslovi, a za početak nisam mogla odoljeti pjesmi “U svijetu postoji jedno carstvo” i nezaboravnom Branku Kockici (za sve nas koji smo odrastali uz njegovu emisiju):
U svijetu postoji jedno carstvo
Smiješno kako nam nešto ostane u sjećanju jer smo ga zapamtili iz omiljene emisije, filma ili s radija, a tek kasnije, u odrasloj dobi, saznamo tko je autor stihova ili glazbe:
Bila mama Kukunka, bio tata Taranta (Bijelo Dugme)
Na sličan su način moja djeca u vrtiću naučila pjevati pjesmu “Kišobran za dvoje” koja je, gle čuda, starija od mene, a novo joj je ruho i spas od zaborava podarila djeci draga Antonija Šola:
Kišobran za dvoje
Slijedi neizostavna pjesma iz svake kupaonice uz koju su generacije roditelja djecu uvjeravale zašto treba prati zube:
Šubi dubi dubi
U mojoj je kući pjesma “Zeko i potočić” nepoželjna (skoro pa tabu tema) jer neki članovi obitelji imaju traume iz djetinjstva, a – prema pisanju na različitim forumima – nisu jedini. Nama ostalima nije tužna i volimo je pjevati:
Zeko i potočić
Za podizanje razine sreće, tu je neizostavna:
Kad si sretan
Kako je bubamarcu u svijetu crnih točaka? Priznajmo da se gledišta s godinama mijenjaju :-):
Nije lako bubamarcu
Kad se male ruke slože, sve se može! Djeci jedan od najdražih filmova i, prema istraživanjima, najdraža knjiga:
Iz pera Arsena Dedića:
Kad bi svi ljudi na svijetu
Za kraj ipak jedna suvremena pjesma, vesela i zarazna, koju volimo i moje princeze i ja:
Pozdrav djeci i odraslima koji se tako osjećaju!